– Imamo sve predispozicije da nautiku u Hrvatskoj u sljedećih 10 do 15 godina organiziramo na način da čuvamo more od kojeg se i živi, da u Hrvatskoj stvorimo sigurniju i ekološki odgovorniju nautičku desetinaciju – smatra Ornela Krezić, glavna menadžerica neprofitne organizacije Green Sail koja promiče ekološku održivost nautičkog turizma u Hrvatskoj proteklih desetak godina.
Edukacije o održivosti mora i klimatskim promjenama za goste, čartere i marine
Neprofitna udruga registirana pod imenom Zeleno jedrenje do danas je u sustav edukacije o održivosti mora, klimatskim promjenama i osnovama održivosti prilikom iznajmljivanja plovila u Hrvatskoj te u certificiranje uključila 1955 brodova koji plove s njihovom zelenom zastavom i 110 partnera. To su marine, čarteri i tour operateri u Hrvatskoj, a počeli su se širiti i u inozemstvo pa imaju partnere i u Grčkoj i Italiji. Na svojoj web stranici ponosno ističu obilje logotipa kompanija s kojima surađuju, npr. Sail, Orvas, Pitter, Euromarine, marine Funtana, Trogir, Agana, Frapa, Martinis, sustave ACI i D-Marin. Organiziraju i akcije čišćenje podmorja i plaža s volonterima, te turističke eko šetnje Splitom. Aktivnosti provode zahvaljujući donacijama partnera.
– Cilj nam je od početka bio da se dotaknemo svih dionika nautičkog turizma u Hrvatskoj, dakle ne samo čartera i marina, njihovih zaposlenika i dobavljača, nego i gostiju putem različitih booking sustava. Danas ekološki osviješteni gost može putem aplikacije rezervirati charter brod sa Green Sail certifikatom. A prije deset godina tržište nije bilo spremno za ništa više osim za podizanje svijesti gostiju o temama održivosti. Tada smo na brodovima držali printane publikacije prevedene na sve moguće jezike, uključivši kineski i japanski, s uputstvima kako da se održivo i sigurno ponašaju na brodu. S vremenom, kako su naši partneri, marine, čarter kompanije i tour operater postali spremni, uvodili smo različite nove aktivnosti – veli Ornela Krezić.
Green Sail provodi edukacije zaposlenika partnerskih čartera i marina, pomaže im u izradi okolišne politike te akcijskih planova njihova provođenja, kako ciljevi ne bi ostali samo prazno slovo na papiru.
– To moraju biti obaveze po osoblju, po kalendaru u godini i slično, i to dobro funkcionira iako imamo partnere u cijelom rasponu veličina chartera: od kompanija sa 400 do onih sa tri plovila. Prilagođavamo se njihovom operativnom stilu i savjetujemo im što mogu implementirati. Temelj svega su edukacije koje za zaposlenike održavamo svakih godinu ili dvije, ovisno o priljevu novih zaposlenika. A kad vam dođe novi skiper ili hostesa usred sezone, nemate se vremena baviti s njima kroz treninge, ali s akcijskim planom imate dokument koji im možete proslijediti i reći: „Ovo su naše vrijednosti. Želimo da ih reflektirate našim gostima u svakodnevnom radu.“
Izračun CO2 otiska plovila u čarter floti
Green Sail je uveo za chartere izračun carbonskog otiska plovila – Green Sail Footprint, kojim čarter kompanije mogu izračunati svoje godišnje CO2 emisije. Velikim kompanijama to je već zakonska obaveze.
– Imamo dosta malih i srednjih čatera koji su započeli raditi ove izvještaje iako im to nije obaveza, tako da je realno kazati da Hrvatska ima prvu nautičku flotu na svijetu koja mjeri svoj CO2 otisak. Na temelju tog našeg sustava naši suradnici na Institutu za turizam već su počeli raditi znanstvene radove. Cilj nam je kroz skupljanje podataka doprinijeti budućim okolišnim politikama u nautičkom turizmu jer zapravo manjkamo podacima na kojima bi se prava strategija održivog razvoja nautike mogla temeljiti. Čarteri nam na godišnjoj razini popunjavaju tablicu s podacima koliko milja se prešlo od jedne do druge sezone, imaju li solarne panele, klimatizacijske uređaje, desalinizatore, tankove za sive i crne vode… Idealno bi bilo kada bismo mogli dobiti svaki račun za gorivo, ali jasno je da je to nemoguće. No, imamo sve podatke o tome koliko određeni brod i motor troši, a uključujemo i emisije vezano uz antifauling itd. Ne možemo utjecati na to je li na nekom plovilu za osam osoba u jednom tjednu bilo šest osoba, ali radimo najtočniju procjenu po zadanjim parametrima.
Ornela Krezić ističe da smo po tom načinu izračuna karbonskog otiska charter plovila predvodnici u svijetu, a isto tako i da smo prva desetinacija u svijetu koja već godinama ima kontinuirano educirano osoblje u marinama i čarterima. Osim edukacija uživo, napravili su su i online edukacije na hrvatskom i engleskom jeziku.
Novi gosti u čarteru iznajmljuju brod s posadom i na brodu samo borave
Jesu li nautički turisti osjetljiviji na zaštitu mora od onih koji su gosti na kopnu – u hotelima i apartmanima?
– Prije je to bilo tako, no danas je situacija malo drugačija. Kad smo krenuli raditi, u jednom trenutku su na 1500 do 2000 čarter brodova bili naši materijali, pa bismo od gostiju non-stop mailom dobivali pohvale i pitali su entuzijastično kako se mogu uključiti, kako mogu oni pomoći. U zadnje vrijeme tu klijentelu gubimo. Sada je sve manje jedriličara i pomoraca koji imaju takvu kulturu bliskog dodira s morem kroz jedrenje. Sve je manje najma samog broda, a sve više se traže brodovi s posadom, gdje gosti samo žele doći i boraviti na brodu. Također, dolaze gosti s novih tržišta, recimo Indonezije, pa iz raznih dijelova Amerike u kojoj se ekološka osviještenost jako razlikuje od države do države. Bez obzira na to odakle gosti dolaze, smatram da na njih utječe to što vide da domaći ljudi, lokalna zajednica, čarteri i marine pokazuju svoju brigu i ljubav prema moru. Automatski će onda i ta osoba steći nekakvo strahopoštovanje prema moru i trudi se postupati prema njemu s istom pažnjoj kao i lokalno stanovništvo u tom kratkom vremenu dok su tu. Štoviše, neki žele baš na godinjem sudjelovati u ekološkim akcijama ili na ekološkim turama – kaže Ornela Krezić.
Koliko je zapravo moguć održivi nautički turizam? Negativni utjecaj se može samo smanjiti i kontrolirati, ne može se posve ukloniti.
– Znamo da neutralno ne postoji, ali bi u praksi trebalo težiti tome. Uvjerena sam da imamo veliki potencijal, ali to košta. Naravno da možemo imati brodove s električnim motorima bez buke i bez ispuštanja CO2, s ekološkim antifaulingom. A kad bi samo takvim brodovima bilo dopušteno ploviti, to bi bio ekskluzivno. Postoje i ekološki antifaulinzi na tržištu, ali za čartere je to sada preskupo. A s dobrim antifaulingom se pokrije cijeli donji dio broda uronjen u more, brod s manje otpora postiže brzinu, dakle smanjuje se potrošnja goriva, a k tome štiti od trusenja mikroplastike s trupova brodova koji su danas uglavnom načinjeni od plastike. Tu bi država trebala uskočiti sa subvencijama, kako bi eko antifauling proizvodi i start upovi koji ih proizvode opstali na tržištu. Mi kontinuirano lobiramo za sinergiju između institucija i naših partnera i nas, da se donesu potrebne strateške odluke. S obzirom na brzo smanjivanje bioraznolikosti, posebnona sjevernom Jadranu, ali i na srednjem i južnom mislim da već prilično kasnimo. Nemamo ujednačenu strategiju, nemamo sve podatke na jednom mjestu. Često se govori o nekom elaboratu koji bi procjenio optimalan broj plovila po regiji, županiji, hrvatskoj, ali tako nešto se može napraviti samo ako se prikupe razni podaci. Tu se ne uzimaju u obzir samo ekološki parametri, nego i ekoonmija i prostorno uređenje i lokalne zajednice i brojni drugi čimbenici. O tome već postoji više podataka nego za ekološki dio, a naš sustav izračuna CO2 otiska za brodove je doprinos tome.
Pranje brodova u marinama – obilje kemikalija za čišćenje završava u moru
Problemi su brojni, od kanalizacijskih ispusta koji se prazne na plaže direktno u more, pražnjenja crnih i sivih voda u more, preko bacanja raznog otpada u more itd. Što biste vi istaknuli kao posebno značajan problem?
– Uz izlijevanje goriva u more zbog kojeg nam lučice smrde na naftu, nama je veliki problem i pranje brodova u marinama. To je možda i najveći problem koji nikako ne možemo riješiti. Postoje sredstva na tržištu s eco certifikatima, ali to znači samo da su ta sredstva biorazgradiva u roku 100 dana, a ne i da nisu toksična za život u moru. Bolje da je razgradivo u 100 dana, nego da nije, ali to ne spašava. Zato apeliramo na smanjenje korištenje kemikalija začišćenje. Privatni vlasnici imaju više mogućnosti čistiti brodove prirodnim sredstvima, octom i sodom bikarbonom, dok u charteru za to nema prilike. Smjene su subotom i brzo treba očistiti brodove da budu spremni za sljedeće goste. Jedino što tu možemo napraviti je instruirati čistače da koriste manje kemikalija, a više ruke. Time će se uštedjeti i novaca za kemijska sredstva. Treba isto tako malo više pažnje na dokovima, gdje se ostavljaju ta sredstva pa često upadaju u more što zbog vjetra, što zbog nepažnje. Možda to ne izgleda puno i značajno, ali ako računamo da imamo tisuće vezova u Hrvatskoj, napravili bi veliku stvar da svaki taj brod potroši samo 10 ml deterdženta manje.
Održivo ponašanje na brodu
Što svatko od nas dok je na brodu može učiniti da pomogne sačuvati more?
– Treba paziti kakvu kozmetiku i deterdžente koristimo na brodu i treba je koristiti što je moguće manje. Kad govorimo o osobnoj kozmetici – šamponima, kupkama i kremama za sunčanje bitno je da budu ekološki, biorazgradivi, netoksični. Kad odlazite s palube na ručak ili spavanje, uzmite svoje osobne stvari, jer vjetar može u more odnijeti plastične torbice, vodu, mobitel, sat… A to je sve zagađenje mora. Koristite što je moguće više odjeću i obuću od prirodnih materijala, jer sa sintetike se stalno trusi mikroplastika koja opet završi u moru. Plastične posuda i pakiranja neka bude što manje i neka budu što veća. Uzmite veliku 5-litrenu bocu vode umjesto deset polulitrenih bočica koje lakše mogu završiti u moru. Ostatke hrane ne bacajte u more. Masnoću na kojoj kuhate i ostatke hrane treba skupljati u nekoj posudi i pokupiti papirom s posuđa, tako da se što manje toga ispire u sudoperu. Koru banane niti listove salate niti kruh ili kolač nemojte bacati u more. Time se remeti prirodna ishrana morskih organizama, navikavamo ih na naše pesticide, konzervanse, na naše zaslađivače. Sav otpad na brodu se skuplja i odlaže u za to namijenjene spremnike, po mogućnosti se odvaja i primjereno odlaže po dolasku na kopno. Također, nemojte uključivati klimu na brodu, osim ako nije nužno potrebno. Pogotovo je neprikladno kada ljudi odu na plivanje i ostave uključene klime da bi se vratili u rashlađene sobe. Na moru uvijek puše neki povjetarac i nije nužno da su upaljene klime ni danju, a pogotovo ne noću – zaključuje Ornela Krezić, generalna menadžerica Green Saila.
*Serijal tekstova “Zaštita Jadrana” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
