ACI marina Korčula nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Od prvoga dana nakon otvorenja marine 1989. godine za svakog je nautičara prava senzacija, a svaki od njih ponovno se vraća da bi doživio sve atrakcije što ih pružaju grad i cijeli otok. Korčula ima i poseban značaj za ACI jer se ovdje održavala ACI-jeva škola života i biznisa
U suradnji ACY-ja i Grassetta koncem 80.tih jedini ozbiljan početni prijepor ticao se lokacija marina. Kada se sklapao joint venture s Grassettom, odnosno Ligrestijem, zamisao je bila da to budu marine u Korčuli i Dubrovniku. Marina u Dubrovniku trebala je biti smještena na Lapadu kod jedriličarskog kluba Orsan, a u njezinu su sastavu trebali biti krasna stara Vila Tamarix sa svojim lijepim prostranim parkom te ljetnikovac, zapravo renesansni dvorac, Kazbek iz 17. stoljeća, koji je danas boutique hotel s pet zvjezdica, a vlasnik mu je jedna švedska tvrtka. Ta je marina, prema projektu, trebala postati jedno od najekskluzivnijih mjesta u nautičkom svijetu, ali su projekt zakočili tadašnji vladajući ljudi u Dubrovniku. Tako se od Dubrovnika odustalo i pokrenuta je gradnja opatijske marine u Ičićima, s čim se Ligresti naposljetku složio.
Bitka za lokaciju
Ni gradnja ACI marine Korčula nije prošla glatko. Bitka je trajala od samog početka odabira lokacija za ACI marine, a cijelu je završnu dramu opisao u svojem svjedočenju tadašnji pomoćnik direktora ACY-ja za južni Jadran Leo Kuret, koji je taj projekt osobno vodio. Na kraju je za samo osam mjeseci napravljena lijepa suvremena marina s tada čvrstim lukobranom te 159 vezova u moru i 16 na kopnu, s lijepim restoranom, apartmanima i velikim salonom.
Tijekom ljeta marina je prepuna. Posada ima pune ruke posla, posebno mornari u ljetno popodne kada se maestral raspuše, a nautički nomadi s čarter jedrilicama hvataju vez. Krstarenje počinje u Splitu, ide preko Milne na Braču i evo ih u Korčuli. Ili kreću iz Dubrovnika i opet su tu u Korčuli. Jednostavno, ta je marina neizbježna na svim tim južnim rutama.
Tko jednom dođe, obavezno se vraća
Jer ACI marina Korčula uvijek je atrakcija kako za prve nautičare koji su ovdje vezali brodove u prvoj sezoni 1989. tako i za sve one poslije njih. I za sve ove danas koji prvi put uplovljavaju u tu marinu. Korčula je prava nautička senzacija – moderna marina uz zidine i jezgru drevnoga grada sa slikovitim trgovima, starim građevinama, uličicama i stepeništima, grada Marka Pola i stare narodne igre moreške, grada s kamenim stupom u spomen trojanskom junaku Antenoru, koji ga je po predaji zasnovao. S „Fortecom“ – engleskom utvrdom na vrhu brijega s čije se kule pruža jedinstven pogled na cijeli grad, na korčulanski arhipelag, na Pelješki kanal i na otoke Mljet i Hvar. A prostire se i cijela Korčula – otok bogate povijesti, blage klime, čistog mora, lijepih uvala i plaža, plodnih maslinika, vrtova i vinograda, odlične domaće hrane i glasovitih vina. Ne može se sve to vidjeti, a kamoli doživjeti u jednom krstarenju, pa se svi obvezno i vraćaju. No neki su od njih i stalno ovdje.
Vjerni gosti iz Beča – obitelj Kulhanek
Iako je ACI Korčula pretežno tranzitna marina, ima i šezdesetak nautičara koji su na stalnom vezu. Tako smo u traganju za osobito privrženim gostima ovdje naišli u ljeto 2015. na obitelj Kulhanek iz Beča. Pomogla nam je u tome šefica recepcije Bartula Ceranić. Odvela nas je na gat, gdje smo upoznali Marthu i Stefana Kulhaneka i njihovu unučicu Claudiju koji su tada boravili na katamaranu svojih prijatelja, jer je njihov obiteljski krstaš na suhom vezu zbog obnove. Njihova je priča kratka, ali je vjernost ovom podneblju duga, a oduševljenje Korčulom – beskrajno. Stefan Kulhanek sjajno govori hrvatski. Djelomice zato što kao režiser u bečkom Dječjem kazalištu već godinama surađuje s našim kazalištima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, a djelomice i zato što već 40 godina ljetuje na Jadranu. Nije bilo prekida, dolazio je ovamo i ratnih godina. Prvi se put iskrcao na Korčulu daleke 1974. kao turist, zatim kao vlasnik gumenjaka, a posljednjih deset godina ovdje je na vezu sa 8-metarskim obiteljskim krstašem Martha I.
– Spustili smo ga u more u Ičićima i prokrstarili cijeli Jadran. Nigdje i nikad nam nije dosadno. More je prekrasno, zrak je divan, priroda čudesna. Moja je supruga bila bolesna, ovdje je ozdravila – oduševljen je Stefan Kulhanek.
Korčulanska škola
I u samom ACI-ju ta je marina imala posebno značenje. U njoj se tijekom 1989. i 1990. odvijala takozvana Korčulanska škola, sedmodnevni susret svih rukovodilaca, njih tridesetak iz cijelog ACI-ja na čelu s Veljkom Barbierijem. Tu bi na kraju sezone iznosili svoja iskustva, davali prijedloge i mišljenja, dopunjavali i brusili know-how, planirali budućnost ACI-ja… Na slici su sudionici ACI-jeve Korčulanske škole iz 1990. godine.
Stoje, slijeva na desno: Mladen Peršić, Nenad Bukvić, Zoran Velikić, Matio Quaranta, Tomislav Lapov, Leo Kuret, Marija Blašković Krizmanić, Boris Ninić, Veljko Barbieri, Miro Marasović, Marko Poklepović, Jere Slavica, Ljiljana Škandul, Šime Šestan, Danilo Marić
U donjem redu, slijeva na desno: Maja Jakaša, Zoran Alempijević, Boris Gašperini, Darko Petrović, Dinko Damjanović, Herman Baćac, Zoran Krstinić, Tonči Grubelić, Slobodan Maurović, Edvin Jurin
Godine 2021. i 2022. ACI marina Korčula dobiva jači lukobran. Trideset godišnji stari lukobran dao je svoje Sada su zadovoljni i nautičari i dugogodišnji direktor ACI marine Korčula Marko Skokandić, jer će novi 300 metara dug lukobran bolje štititi marinu od jakih sjevernih vjetrova. U sklopu rekonstrukcije postavljena je i nova električna i vodovodna infrastruktura, hidrantska mreža te unaprijeđen WiFi pristup internetu.
