Blue&Green ronilačka boca suvenir je napravljen od reciklirane plastike i stakla u obliku ronilačke boce koja se onda može napuniti autohtonim maslinovim uljem, medom, morskom solju, lavandom, ili vodom u kojoj će plivati ribica, sačinjena također od reciklirane plastike. Ideja je to na koju su došli članovi udruge Jedro & Krilo, većinom umirovljeni časnici antiterorističke jedinice Lučko i Hrvatske vojske, dvadesetak njih, koji kroz udrugu provode niz ekološko socijalnih aktivnosti.
Plastični otpad kad je izronjen iz mora postaje sirovina
– Od 2017. godine smo se počeli baviti ronjenjem sa svrhom rekreacije i relaksacije branitelja, invalida domovinskog rata i članove njihovih obitelji, te smo sudjelovali i na brojnim ekološkim akcijama čišćenja podmorja. Ubrzo smo uvidjeli da je to samo premještanje otpada – izvadimo ga iz mora i stavimo u kontejner, kamion dođe, odveze to nekud i više nemamo pojma gdje i kako to završi. Razmišljali smo o tome što se može učiniti s tom plastikom, kako ju možemo upotrijebiti, reciklirati. Plastika u moru je otpad, ali kad ju izvadimo iz mora postaje sirovina. Među sobom smo skupili novac i 2018. kupili rabljeni mlin za plastiku koji samelje plastiku radi reciklaže. Pa smo razmišljali što bismo mogli napraviti od tako dobivene plastične sirovine i došli na ideju da napravimo repliku male ronilačke boce. Plastični dijelovi dođu na staklenku u koju stavimo malo morske vode i plastične ribice ili plastičnu figuricu ronioca, pa taj suvenir ima poruku da su morska stvorenja ugrožena plastikom – ispričao nam Boris Vukušić, predstavnik udruge Jedro & Krilo, inače vezan za more i kao predsjednik Grupacije male brodogradnje pri Hrvatskog gospodarskoj komori. U pomoć im je priskočila tvrtka 3D grupa iz Svete Nedelje koja se bavi 3 d printanjem te su im pomogli napraviti prototipe. Ustinjena plastika u ekstruderu se pretapa u plastične niti od kojih 3-d printer prema kompojutorskom nacrtu izradi plastične dijelove Blue&Green ronilačke boce.
“Zaroni u plavu, živi zeleno”
Od početne želje da pridonesu recikliranju plastike izronjene iz Jadrana, nastao je projekt Blue&Green Bottle, promotivnog suvenira s porukom „Zaroni u plavo, živi zeleno“. Projekt se razvija, pa su ga i zaštitili u Europskom uredu za intelektualno vlasništvu. Prošle godine su nagrađeni Zelenim leptirom 2024 kao najbolji projekt pojedinca/udruge u kategoriji Život ispod vode i život na kopnu koju dodjeljuje Večernji list u okviru medijskog ekološkog projekta Rezolucija zemlja.
– Ovo je jedinstveni promo proizvod u svijetu. Brojni su načini kako se može koristiti, recimo za rad s djecom i mladima kojim će sudjelovati u ekološkim aktivnostima i istodobno se tehnološki i informatički educirati, pripremati se tehnička zanimanja, bilo da se radi o srednjem strukovnom obrazovanju ili da kasnije krenu studirati brodogradnju ili strojarstvo. Također se može koristiti i u ronilačkom turizmu. Ideja nam je opremiti jednu veliku prikolicu mlinom za plastiku i ekstsruderom, uz dva 3-d printera i 2 laptopa s kojih će se printati. To će biti pokretna reciklažna stanica s kojom ćemo odlaziti na razne eko akcije, gdje bi ronilački turist mogao reciklirati plastični otpad koji je sam izvadio iz mora, te bi kući otišao sa Blue&Green bocom kao svojim suvenirom – kaže Vukušić koji smatra da javnost nije dovoljno upoznata niti s time koje su količine plastičnog otpada danas skrivene u Jadranskim dubinama niti kolika je opasnost te plastike kad se trusi u mikroplastiku za okoliš i po ljudsko zdravlje.
Potapanje starih plastičnih brodova u more: otpad koji nitko ne vidi
– Prema istraživanju Centra za istraživanje mora Instituta „Ruđer Bošković“ u Rovinju Jadransko more sadrži 2% mikroplastike, što je prestrašno. Pratili smo i međunarodnu kampanju ekološke organizacije WWF „Your Plastic Diet“ gdje video prikazuje kako tjedno pojedemo i popijemo količinu mikroplastike koliko je ima u jednoj kreditnoj kartici. Sva novija istraživanja pokazuju da mikroplastika ulazi u ljudski organizam, pa je nađena i u ljudskom mozgu gdje može izazvati demenciju i Alzheimerovu bolest. Sve je to prestrašno. Zato je poruka naših ekoloških aktivnosti „Neka more bude more…“, a u nastavku bi bilo „a ne kanta za smeće“ – s pravom je zabrinut Vukušić te dodaje:
– Jeste li primijetili kako se kod nas puno govori o kontinentalnim problemima s otpadom u Gospiću, Sisku, Hrvatskom zagorju i drugdje jer su ilegalna odlagališta otpada na kopnu vidljiva. Koliko je i gdje sve otpad u moru, ni me znamo. Roni se do 20 metara dubine i taj otpad nam je vidljiv i čistimo ga. A što se sve nalazi na većim dubinama u Jadranu ne vidimo i ne vadimo. Nitko ne govori niti rješava problem odlaganja starih brodova od stakloplastike. Većina obiteljskih i rekreativnih brodova radi se od stakloplastike, i dok su na moru udaranje valova i sol truse s njih mikroplastiku u moru. A kad ti brodovi ostare i postanu otpad, mi nemamo način njihovog zbrinjavanja, a najbolje recikliranja i korištenja, recimo za asfaltiranje cesta. Iz Grupacije male brodogradnje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori mi smo na to već upozoravali i pokušavamo utjecati da se to zakonski riješi. U cijeloj Europi postoji samo jedna tvrtka, mislim da je to jedna cementara u Njemačkoj, koja eksperimentalno spaljuje te stare brodove. Kod nas vam takav stari brod nitko neće uzeti, pa ih se vlasnici rješavaju na svakakve načine. Neki ih potapaju u more da se riješe brige, a često sam ih viđao ostavljene po nekakvim vrtačama, po maslinicima, vinogradima, uz ceste. Jedna potopljena ribarska mreža ima u sebi plastike koliko jedna potopljena pasara. A koliko ih ima u Jadranu, nitko ne zna.
*Serijal tekstova “Zaštita Jadrana” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
