Zbog boljeg praćenja i koordinacije akcija čišćenja morskog otpada Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita razvilo je platformu za unos i objedinjeno prikupljanje podataka od ekoloških i ronilačkih udruga o provedenim akcijama čišćenja obale i podmorja te količini i vrsti otpada koji je prikupljen.
Platformi se može pristupiti i podatke unijeti na linku: https://vrtlac.izor.hr/ords/apopub/pocetna Iz Instituta pozivaju sve zainteresirane ekološke udruge kao i ronilačke klubove da se jave putem ove platforme kako bi se unijeli i objedinili podaci o ekološkim akcijama čišćenja morskog otpada na obali i ronilačkih akcija u plitkom priobalju.
Podaci potrebni znanstvenicima za procjenu količine otpada u moru
Osnovna namjera stvaranja ove baze za unos podataka je da se na jednom mjestu povežu zainteresirane ekološke udruge i ronilački klubovi koji se aktivno bave ovakvim ekološkim akcijama, kako bi se znao broj provedenih akcija, kako bi se objavile i promovirale informacije o ovakvim akcijama i kako bi se podaci učinili dostupnim znanstvenicima koji po određenoj metodologiji sustavno prikupljaju podatke o sastavu i količinama morskog otpada. Ti podaci mogu kasnije poslužiti da se procijene količine otpada u moru, rasprostranjenost otpada, te izvor i porijeklo otpada u našem moru.
Prema definiciji, morski otpad je bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnog podrijetla već ga je proizveo i koristio te odbacio čovjek direktno u more ili je tamo dospio putem rijeka, odvodnje i kanalizacijom ili vjetrom. Oko 80% otpada u more dospijeva iz kopnenih izvora, dok je preostalih 20% rezultat neodgovornih aktivnosti u pomorskom prometu i ribarstvu.
Opasnost od mikroplastike koja ulazi u hranidbeni lanac
U morskom okolišu otpad se pojavljuje bilo kao plutajući na površini mora, na morskom dnu, naplavljen na obali ili u tzv. vodenom stupcu (eng. water column marine litter) što se odnosi na otpad koji lebdi, kreće se kroz dubinu mora između površine i dna. Morski otpad u vodenom stupcu je najmanje istražen dio morskog otpada jer ga je najteže uočiti: ne vidi se golim okom s broda, niti je vidljiv iz satelita. O njemu mogu izvijestiti upravo ronioci. U vodenom stupcu završava većina plastike koja je lakša od morske vode i u početku pluta, ali kako na plastici počnu rasti alge, bakterije i sitni organizmi, ona postane teža i počne tonuti.
U vodenom stupcu je i mikroplastika koja je zbog svoje male mase suspendirana u vodi, sintetička vlakna iz odjeće, ostaci plastičnih vrećica, izgubljeni dijelovi ribolovnih mreža. Ovaj je otpad posebno opasan jer se kreće u prostoru u kojem živi većina morskih organizama. Mnoge ribe plastični otpad zamijene za hranu. A kad manja riba pojede mikroplastiku iz vodenog stupca umjesto zooplankton, pa nju pojede veća riba, primjerice tuna čiji odrezak završi na tanjuru, plastika i toksini ulaze u prehrambeni lanac i direktna su prijetnja ljudskom zdravlju.
Na Jadranu poseban problem predstavlja unos prekograničnog otpada koji morskim i vjetrovnim strujama dospjeva iz susjednih jadranskih zemalja za vrijeme nepovoljnih meteoroloških i hidroloških uvjeta, pa se, primjerice, na plažama Dubrovnika naplavi morski otpad iz Albanije.
Hrvatska nema sustavni model gospodarenja morskim otpadom
Informacijski sustav gospodarenja otpadom kojeg vodi Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Hrvatska konstatira ono što vidimo svaki dan na moru – da Hrvatska nema sustavni model gospodarenja morskim otpadom. Tako prema podacima iz 2023. od 119 najvažnijih iskrcajnih mjesta/ribarskih luka, samo 6% raspolaže spremnicima za odvojeno sakupljanje ribolovnih alata ili morskog otpada.
U okviru Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora trebali bi se pratiti: količina i sastav krupnog otpada naplavljenog na obali; količina i sastav krupnog otpada na površini i na morskom dnu; količina, raspodjela i sastav mikroplastike na plažama i površini mora; količina i sastav progutanog morskog otpada. Međutim, prikupljeni podaci nisu dovoljni da bi se procjenila količina otpada koja na kraju završi u moru.
Godišnje u hrvatski Jadran dospije 3000 tona otpada, a ukloni se samo 500
Godišnje se provede oko 200 do 300 ekoloških akcija čišćenja obale, te oko 160 ronilačkih akcija čišćenja podmorja. Tijekom ronilačkih akcija na pojedinačnim lokacijama ronioci obično prikupe između 200 do 500 kg. Za 2021. godinu potvrđeno je namanje 85 tona otpadnog ribolovnog alata izvađenog iz mora.
Brojčano najzastupljeniji tip otpada je obično plastika s oko 50 do 60% ukupnog udjela, potom staklo sa 20 do 30%, te metal koji čini 15 do 20% ukupne količine. Među plastikom najučestaliji otpad bile su plastične vrećice, cijele ili u komadićima, ostaci plastične folije za zamatanje i plastične boce. U uvalama orjenitranima ka jugu prevladava naneseni otpad – uglavnom plastika, a na sidrištima brodova i u lučicama većinu čini staklo i metal.
Okvirne su procjene da u hrvatsko more godišnje dospije oko 3000 tona otpada, dok se sadašnjim intenzitetom akcija čišćenja mora ukloni oko 500 tona otpada – dakle samo 17% godišnje količine. Po toj računici, 2.500 tona otpada koji završi godišnje u moru nikada se neće stići izvaditi.
Piše: Mladen Gerovac
*Serijal tekstova “Zaštita Jadrana” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
