Priču Jadranke Skorić, ACI-jeve u to vrijeme 30 godišnje jubilarke, smjestili smo ovdje u Vodice jer je u Skradin došla odavde, a ovdje je i prošla dril tadašnje šefice recepcije vodičke marine Seke Gojanović, koji je prošao i Stanko Skočić
„Rođena sam Vodiška, udala sam se u Skradin i radila sam u računovodstvu skradinske Poljoprivredne zadruge. Upravo sam bila na porodiljskom dopustu s tromjesečnom bebom kada je došao direktor ACI marine Skradin marine Darko Petrović i ponudio mi posao na recepciji te marine. Obitelj me nagovorila da to prihvatim. Moje znanje njemačkog provjerila je šefica recepcije ACI marine Vodice Seka Gojanović, a ona me i uputila u tajne posla na recepciji. ACI marina Skradin otvorena je 1. srpnja 1984, a ja sam zaposlena 2. srpnja – sjeća se Jadranka Skorić svojeg početka.
„Bila je to ova ista prostorija (u ACI marini Skradin), ali u njoj smo imali samo jedan običan stol, jednu pisaću mašinu i dvije-tri stolice. Ni ladica, ni pulta, ni ormara. Počeli su dolaziti brodovi, upisivali smo ih i samo tako na stol slagali dokumente. No ubrzo je došao i pult, recepcija je dobila opremu, broj brodova je rastao, da bi pred rat zabilježili rekord – više od 10.000 uplovljavanja. Tih se godina radilo bez odmora. Od travnja do rujna radilo se bez slobodnog dana, ali nije nam bilo teško. Danas je drugačije, imamo i radno vrijeme i slobodne dane, ali posao je složeniji…
Silom prilika, danas smo i pod udarom gostiju Nacionalnog parka. Kada dođu na rivu, prvo što pročitaju ovaj je naš natpis – Recepcija, i eto ih k nama. Ali neka, sve su to naši gosti, hrvatski, skradinski – smije se Jadranka.
