Katastrofalne kiše proteklog četvrtka pogodile su Krk, Novi Vinodolski, Crikvenicu te osobito Umag na koji se sručila i tuča veličine oraha. U tom je istarskom gradu palo dvostruko više kiše od kolovoškog prosjeka, a uslijed bujičnih poplava stradali su stanovi u suterenima, podrumi, garaži i kotlovnice zbog čega su vatrogasci imali 80 intervencija.
Ovakve su vremenske nepogode sve češće i sve ekstremnije na otocima i u priobalju Jadranskog mora, ali i cijelog Mediterana. A one su samo jedna od posljedica zagrijavanje mora uslijed globalnog zatopljenja, jer događa se i promjena flore i faune.
Zagrijavanje dubokog Jadrana: Dosegnute temperature koje su očekivane tek krajem stoljeća
Najbrže na svijetu zagrijava se Mediteransko more, te Jadran kao njegovo “slijepo crijevo”. A zagrijavanje Jadrana događa se toliko brzo da je već sada na dubini od 1000 metara dosegnuta temperatura koja je prema prognostičkim modelima klimatologa trebala biti dosegnuta krajem stoljeća. Do sada su stope zagrijavanja dubokog mora bile 0,2 stupnjeva Celzijusa po stoljeću, a u desetak godina od 2012. do 2024. godine temperatura je porasla 0,8 stupnjeva Celzijusa. Dakle, zagrijavanje je desetak puta brže. Uz ove promjene u zagrijavanju, utvrđeno je i da se uvećala slanost mora i u dubinskim i u plićim obalnim vodama, a uslijed viših temperatura vode smanjena je gustoća mora.
Podaci su to objavljeni početkom kolovoza u znanstvenom časopisu Limnology and Oceanopgraphy Letters u radu „Unprecedented warming and salinization observed in the deep Adriatic“ (hrv. „ Zagrijavanje i salinizacija opaženi u dubokom Jadranu bez presedana“). Autori su Elena Terzić i Ivica Vilibić s Instituta Ruđer Bošković te koautori Vanessa Cardin, Julien Le Meur, Natalija Dunić i Martin Vodopivec, međunarodni tim znanstvenika iz Italije, Slovenije i Hrvatske. U istraživanju su korišteni podaci skupljeni mjerenjima na stalno usidrenim plutačama, Argo posmičnim plovcima te sondama na istraživačkom brodu koji krstari Jadranom.
„Kao izvorišno područje dubokih mediteranskih voda, Jadran ima ključnu ulogu u pokretanju termohalinske cirkulacije u cijelom bazenu. Opažene promjene mogle bi ukazivati na brzi prijelaz prema novom klimatskom režimu koji bi mogao utjecati na kretanja razine mora, vertikalno miješanje i prijenos kisika u duboko more, potrošnju hranjivih tvari i primarnu proizvodnju, kao i na promjenu cijelog ekosustava donoseći vrste podrijetlom iz toplih i tropskih mora“, sumirali su autori što nam poručuju rezultati njihovog istraživanja.
Utjecaj Jadrana na temperaturu Meditarana
Termohalinska cirkulacija je globalni sustav dubokomorskih struja koji pokreću razlike u gustoći morske vode, a koje su uzrokovane varijacijama u temperaturi (termo) i slanosti (salinitet, od grč. halos – sol). Naziva se i “globalnom pokretnom trakom” oceana jer povezuje sve svjetske oceane u jedinstveni sustav cirkulacije. Ključnu ulogu u termohalinskoj cirkulaciji Mediterana ima Jadran.
Naime, ishodište hlađenja Mediterana počinje u Sjevernom Jadranu odakle se zimom i burama rashlađene vode povećane gustoće u koje se slijevaju slatke vode velikih talijanskih rijeka spuštaju prema dubokoj Južnojadranskoj kotlini, a odatle kroz Otrantska vrata prelaze u duboke vode Mediteranskog mora i hlade ih.
Ali zime više nisu hladne kao prije niti su bure česte i jake kao prije pa se plitke vode Sjevernog Jadrana i priobalja više ne uspijevaju rashladiti na prijašnje temperature. Zbog manjih godišnjih količina kiša i snijega manji je i dotok slatke vode velikim rijekama u Sjeverni Jadran, pa je voda iz Sjevernog Jadrana slanija nego što je bila. Veća temperatura vode znači i manju gustoću i veći obujam vode. Ta manja gustoća dubokih voda Mediterana tako utječe na porast razine mora duž europske obale Mediterana. Znanstvenici procjenjuju da bi trenutni trendovi mogli dovesti do dodatnih 3,3 milimetra godišnjeg porasta razine mora.
Promjene u temperaturi, salinitetu i gustoći dubokog Jadrana tako ne utječu ne samo na sve što živi u Mediteranskom moru, nego promjene u morskim strujama odnosno termohalinskoj cirkulaciji utječu na vremenske obrasce, mediteranski klimatski sustav i obalne zajednice diljem Europe.
Jednostavno rečeno, Jadransko more možemo zamisliti kao prirodni temostat Mediterana.
„Umjesto da termostat održava stabilnu temperaturu, sada šalje sve više topline u sustav“, sažimlje dr. sc. Ivica Vilibić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na splitskom Zavodu za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković: „Ono što nas posebno brine je činjenica da se promjene ubrzavaju. To nije postupna prilagodba, već brza tranzicija prema novom stanju koje još ne razumijemo u potpunosti“.
Dubina na kojoj je temperatura stalnih 14 stupnjeva Celzijusa spustila se sa 100 na 1000 metara dubine
Ovim istraživanjem utvrđeno je zagrijavanje i povećanje saliniteta cijelog južnog Jadrana. Dubina na kojoj temperatura mora iznosi stalnih 14 stupnjeva Celzijusa (izoterma) 2010-tih je bila na oko 100 metara dubine, da bi se do 2024. godine spustila do samog dna Južnojadranske kotline – ispod 1000 metara. Salinitet iznad 38,9 bio je sporadično prisutan početkom 2010-ih, da bi 2024. obuhvatio gotovo cijelu Južnojadransku kotlinu (osim na samoj površini i ispod 1000 metara dubine).
Promjene u dubokim vodama već sada utječu na morski život. Područje oko Jabučke kotline, koje je poznato po svojoj bogatoj bioraznolikosti i zaštićeno je kao zona bez ribolova posebno je osjetljivo. Vrste prilagođene hladnijim uvijetima koje su se tradicionalno skrivale u dubokim, hladnim vodama sada se suočavaju s ubrzanim promjenama svojeg staništa.
“Vrste koje su prilagođene na hladne duboke vode nemaju kamo ići. Za razliku od kopnenih životinja koje se mogu pomaknuti prema sjeveru kada se klima zagrijava, dubokomorske vrste su zarobljene na dnu mora. Istovremeno, toplije vode potiču dolazak tropskih vrsta iz istočnog Mediterana, što mjenja čitav ekosustav.”
Autor: Snježana Ivić Gerovac
*Serijal tekstova “Zaštita Jadrana” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
