Sredozemno more, a s njim i Jadran, zagrijava se najbrže od svih svjetskih mora. Cijeli je Mediteran u procesu tropikalizacije i meridionalizacije, što znači da je sve veća nazočnost tropskih elemenata u njemu, dok istodobno sve vrste koje vole toplije more migriraju prema sjevernijim područjima
Barkajoli Remiđo Bogešić i Alessandro Venier umirovljeni su rovinjski ribari koji danas goste Eko muzeja Batana voze tradicijskom drvenombarkom batanom, pokazuju im kako se lovi riba, pričaju im kako se nekoć živjelo, kako se lovilo, kako je puno i kakve sve ribe u moru bilo.
Remiđo je dobar dio radnoga vijeka proveo na proizvodnoj liniji u tvornici ribe Mirna Rovinj, u vrijeme kad je za tu tvornicu lovilo 40 plivarica koje su na preradu donosile na tone ribe. U Kući od batane on je danas specijalist za pečenje srdela na rivi. To je i najveća atrakcija oko koje se ljeti okuplja najviše ljudi.
– Pečena srdela ima samo jedan zakon. Mora biti friška. I sa ljuskom. Ako nema ljuski na srdeli, to nije to. Znači recept za pripremu srdela je ovakav. Nabavite srdelu koja je skroz friška, još u ribarskoj kašeti. Tik prije pečenja treba je posoliti i dobro pomiješati još u kašeti. I onda se baca na gradele. Mora biti slana da se ne lijepi na gradele. Ne treba joj se vaditi utroba. Kako se čisti? Nikako. Progutaš je cijelu. Jer je sve na srdeli dobro. I glava i kosti su dobre. Srdela je riba s najviše vitamina, kalcija i omege 3 – preporuča Remiđo.
„Bilo je puno više ribe i puno više vrsta ribe“
Ribolovom se bavi od malena. Počeo je na ribarskom brodu, Alessandro je s bratom ribarenje učio uz svog oca, profesionalnog ribara. Kroz svoj životni vijek Remiđo i Alessandro svjedoci su promjena u moru zbog zagađenja i klimatskih promjena.
– Nema više zime. Prije kad si išao poslije Nove godine loviti ribe, puhala je bura po tri mjeseca. A kad si digao ribu iz mora zaledila ti se u mreži. Toga više nema. Sve se promijenilo. Nema više zelenih algi, te morske salate uz obalu. Prije je nje bilo puno i njome su se hranile neke vrste ribe. Na njoj je bilo morskih crvića. Stavio si ju vršu i na nju si lovio ribu. Sad su došle neke nove alge. To se vidi tu uz obalu u Rovinju, gdje vidiš vrste algi kojih prije nije bilo. Najviše zagađenja dolazi iz rijeke Po. Sjećam se kad smo 90-tih išli u lov na listove, a u moru je bio jedan crveni oblak koji nas je skoro zagušio, pa smo morali pobjeći odande. A sjećam se i kako su se rakovice, grancigule 80-tih razboljele. Jaja su im bila sterilna i nakon toga su odavde nestale. A 50-tih su nestali zubatci. Među njima se pojavila neka bolest i nestali su. Mislim da bi u uvale trebalo ubacivati puno više mlađi da se taj fond obnovi – priča Remiđo.
Alessandro se prisjeća i kako je prije bilo puno rakovica.
– U lov na grancigule išlo bi se sa dvije brodice, jer ne bi sva lovina stala u jednu brodicu. One budu na kupu, pa se love izokolo, nikad od sredine, jer bi se inače rastresle. Ispred tvornice Mirna bila je zadruga, i tu su se donosile rakovice na otkup. Znalo je biti i 15 tisuća drvenih velikih vrša u kojima su držali rakovice. Sjećam se kad sam bio mali, da smo ih znali naloviti toliko da je bila puna batana. A ja bih otvorio koju i na putu kući jeo njihovu ikru. Bile su lijepe, velike. Općenito je bilo puno više ribe i bilo je puno više vrsta ribe. Sad se pojavljuju neke nove koje uništavaju druge ribe. Recimo sabljarke koje su zašle sve do ušća rijeke Mirne. One uništavaju druge ribe.
„Krajem 10.tog mjeseca se još kupamo, a orada koje smo prije lovili nema niti blizu“
Iako je četiri desetljeća mlađa od njih, i profesionalna ribarica Ariana Percan iz istarskog Raklja već u svom životnom iskustvu primjećuje promjene u ribljem fondu i ponašanju riba uslijed klimatskih promjena. Pa tako i ova dvadesetogodišnjakinja svjedoči da zime više nisu kao što su bile dok je bila djevojčica:
– Uz dupine, klimatske promjene su nam najveći problem u ribarstvu. Recimo najesen je štajun kad bi se orade trebale početi loviti. Ali se one u tom periodu više ne love, zato što je pretoplo. U desetom mjesecu, čak krajem desetog mjeseca mi se još kupamo, a trebale bi se loviti orade. Do ove godine nikad se sipe nisu lovile kad je toplo. Nikad to nije bilo da je sipa u samom plićaku kao ove godine. Zima viša nije kao što je bila nekada, kad sam bila mala. Tada zimi nisi mogao biti na barci koliko je bilo hladno, toliko bi te zebli prsti da ih ne osjećaš. Danas više toga nema. Problem je i što ima dosta ljudi i dosta brodova, i riba se povukla jako duboko. Navečer je tu, ima mjesta gdje riba dolazi, gdje kruži, gdje ju vidiš, ali to je sve jako malo. Ako se nastave klimatske promjene, više neće biti dovoljno ribe da se nastavim baviti ribarstvom.
Uspostavljene populacije otrovnih tropskih napuhača u južnom Jadranu?
Ovim se problemom bavi Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu koju je Hrvatski sabor usvojio na sjednici 2020. godine. U tom dokumentu stoji:
„U priobalju i na otocima treba se prilagoditi potencijalno novim uvjetima za bavljenje ribarstvom i akvakulturom u skladu s rezultatima klimatskog modeliranja koje predviđa povećanje temperature mora, pri čemu može doći do migracije hladnoljubivih vrsta (škamp, oslić) prema hladnijim ili dubljim morima te do porasta brojnosti stranih vrsta i utjecaja na domaće vrste. Promjenama u cirkulaciji vode zbog termohalinih uzroka može doći do smanjenja primarne produkcije s padom brojnosti pelagične ribe, a zbog povećane kiselosti mora može doći do slabijeg rasta i veće smrtnosti školjkaša.“
„Pad brojnosti pelagične ribe“ znači da nam prijeti i nestanak velika jata srdela, tradicionalne hraniteljice stanovništva i simbola Jadrana. A ako nestane srdele, što će ostati u Jadranu? Tropske ribe.
Sredinom svibnja 2024. u Medulinskom zaljevu uhvaćena je otrovna riba – srebrnopruga četverozupka napuhača. U Mediteran je došla iz Sueskog kanala i prodrla skroz do Istre. Znantvenici koji proučavaju ribe Jadrana smatraju da je ova riba jedna od budućih stanovnika Jadrana. Kad su morski biolozi analizirali uhvaćenu napuhaču u njenom su želucu pronašli tri udice i ostatke rakova i školjka. Sve to svjedoči da je ta riba agresivna u lovu, te da ima snažne zube i ugriz. K tome, otrovna je za ljude.
216 “Aliena” u Jadranu
ALIENA je stoga sasvim prikladan naziv talijansko-hrvatskog projekta kroz koji je izrađena detaljna baza podataka o stranim vrstama u Jadranskom moru. Baza uključuje evidenciju s pilot područja uključenih u projekt te podatke o invazivnosti vrsta, datumima i lokacijama prvih zapisa te njihovim primarnim putevima unosa. U Sredozemnom moru prijavljeno je dosada čak 1189 stranih vrsta, a od toga je njih 216 zabilježeno u Jadranu.
Od ovih 216 „Aliena“ u Jadranu, prisustvo 13 vrsta pronađeno je u više projektnih pilot područja, što znači da su se već udomaćile i proširile Jadranom: Ostreopsis cfr. ovata, Caulerpa cylindracea, Codium fragile, Paraleucilla magna, Mnemiopsis leidyi, Arcuatula senhousia, Magallana gigas, Ficopomatus enigmaticus, Amphibalanus eburneus, Balanus trigonus, Callinectes sapidus, Amathia verticillata i Styela plicata.
Puni naziv Interreg projekta ALIENA je „ALIgning efforts to control Non-indigenous epcies in the Adriatic Sea“ iliti „Usklađivanje napora za kontrolu ne-autohtonih vrsta u Jadranskom moru“.
S hrvatske strane projekt vodi Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, na kojem je početkom travnja 2025. organizhirn skup „Non-indigenous species in the Adriatic Sea – past, present and future“. Događaj je okupio velik broj sudionika među kojima su uz projektne partnere iz Italije (Regione Puglia, ARPA Puglia, CMCC Climate, Arpa FVG i Bluefarm) i Hrvatske (IRB Centar za istraživanje mora) prisustvovali i predstavnici ministarstava RH (MZOZT, MMPI, MUP CZ), javnih instituta (HHI), javnih ustanova (Javna ustanova “More i krš”; Javna ustanova Priroda Šibensko-kninske županije), županije (SDŽ), lučke uprave te fakulteta (Pomorski fakultet, Sveučilišni odjel za studije mora i Prirodoslovno-matematički fakultet Split).
Predavači su bili predstavnici iz Italije, Regione Puglia (Valentina de Pinto), predstavnici instituta domaćina IOR-a (dr.sc. Slavica Matijević, dr.sc. Sanda Skejić), predstavnice Pomorskog fakulteta u Splitu (dr.sc. Merica Slišković i dr.sc. Helena Ukić Buljat), predstavnice Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije iz Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora Rijeka (Sandra Trošelj Stanišić), te iz Odjela za upravljanje stranim vrstama (Petra Kutleša), kao i IOR-a (dr. sc. Ante Žuljević i dr.sc Branko Dragičević).
Na radnom ručku serviran je plavi rak, invazivna vrsta u Jadranu, s obzirom da je konzumacija jedan od načina upravljanja stranim vrstama.
Autor: Mladen Gerovac
Naslovna fotografija: Plavi rak, invazivna vrsta u Jadranu/Foto: Institut za oceanografiju i ribarstvo
*Serijal tekstova “Zaštita Jadrana” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
