Najprije je Boško Popara sagradio brod za sebe da ima na čemu ploviti dok ljetuje na Rabu. Danas je to pravi škver u Leknenom nedaleko Zagreba sa cijelom flotom day crusera Arba i 17 zaposlenih
Sasvim sigurno nema ljubitelja mora, sunca i brodica za uzobalnu plovidbu, koji nije čuo za brodice Arba. Mnogi od njih već je posjeduju, a mnogi o njoj tek sanjaju kada je vide na sajmu nautike u Zagrebu ili Biogradu. No malo njih zna da je Arba, bez obzira na to što nosi starorimske ime otoka Raba (Felix Arba – Otok sreće). zapravo dijete zagrebačkog asfalta. I da njen tvorac Boško Popara ne dolazi slijedom neke obiteljske brodogradilišne tradicije, već da je tek sposobni poduzetnika „opće prakse“ sa zagrebačke Trešnjevke. Boško je moj znanac još iz davnih gimnazijskih dana, pa sam zato svjedočio još tamo od kraja 1970-tih godina da mu je baš sve čega bi se prihvatio polazilo za rukom: auto-škola, kafić Kakadu u zagrebačkom naselju Voltino, vlastita firma za snabdijevanje zagrebačkih trgovačkih lanaca talijanskom robom. Taj posljednji posao nije završio dobro, bilo je to vrijeme propasti zagrebačke Name, Dione i drugih trgovačkih lanaca koje je snabdijevao.
Garaža u Vukovarskoj
U međuvremenu iz godine u godinu Boško bi ljetovao na Rabu i tijekom dobrih poslovnih godina tamo je uspio sagraditi kuću. Jedno sam ga vrijeme izgubio iz vida, sve dok me nije pozvao u jednu garažu u Vukovarskoj da pogledam brod koji je tamo sagradio. Bilo je to zapravo njegovo skladište robe iz vremena kada je cvao uvoz iz Italije. Pogledao je kako to radi Pičuljan, pa je odlučio da sagradi brodicu na kojoj će ploviti dok ljetuje na Rabu, i tako je ovaj skučeni prostor pretvorio u škver za brodicu „sam svoj majstor“. No, kada je brodica na Rabu zaplovila, javili su se znanci i prijatelji da i njima napravi tako nešto. Tako je rođena brodica Arba, tako je godine 2010. nastala Arba Nautika, tvrtka specijalizirana za proizvodnju plovila i proizvoda od plastika.
Day cruiseri Arba
Boško se nedavno povukao u zasluženu mirovinu. Tvrtku je prepustio sinu Goranu. Sada je pravi škver smješten u hali u mjestu Lekneno nedaleko Velike Gorice. Glavni modeli su mu day cruiseri Arba 500 i Arba 550, s kabinom i bez kabine. Na popisu modela su i Arba 720 i 810, te modulacije Arba 500 F, Arba 555 Open i Arba 500 Electro na solarni pogon.
Odnedavno u ponudi Arbe je i plovilo pod nazivom – Zen. Nećemo reći brodica, već samo plovilo, kao što je plovilo i plutajuća kućica, i ponton i slični plutajući objekti kako ih definiraju Pomorski zakonik i Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama. Već sam naziv Zen asocira na postizanje ravnoteže duha i tijela metodama istočnjačkog budizma odakle ih je preuzela zapadnjačka psihoterapija. Što će reći da bi Arbin Zen, svojevrsni ljetni plutajuće-ploveći apartmančić s privatnošću pod sjenovitim baldahinom – služio za totalni užitak u sunčanim i mirnim ljetnim danima, uz frižider s hladnim pićima, uz radio, zvučnike i glazbu, uz kupanje u moru i tuš. Zen zato može i zaploviti uz pomoć električnog Yamaha motora brzinom od 2,5 čvora u neku obližnju mirnu uvalu na osami.
I oca i sina, i Boška i Gorana poparu zatekli smo na ovogodišnjem zagrebačkom sajmu nautike. Uz evergreen Arbu 500 bio je tu i opisani Zen. Budući da je to bio prvi sajam nautike nakon zlotvorne kineske korona-pandemije koja je blokirala cijeli globus pa tako i nautički svijet, pitamo ga kako sada stoji s proizvodnjom i prodajom. Ima li razlika u prodaji na sajmu prije pandemije i sada?
„Zapravo i nema neke razlike zato što je prije pandemije nekako sve bilo u uzlaznoj putanji, pa bih rekao da se sada nakon pauze, ta uzlazna putanja nastavlja”, veli Goran Popara.
“Imamo rekordnu prodaju. Navodno je proizvodnja brodica iz Poljske rasprodana dvije godine unaprijed, pa s te strane nema više konkurencije. Naše brodice kupuju i stranci, ali najviše su nam kupci naši ljudi. Ubacili smo se u nišu 5 do 5,50 metara i tu smo se usavršili. To su day cruiseri Arba 500 i Arba 550, s kabinom i bez kabine. Prije je bolje išla Arba 500, ali sada su nekako pola-pola. Inače, imalo smo mrtvu sezonu od 11. mjeseca do veljače, a sada smo u zadnjih 10 dana prije sajma prodali tri broda što se nikada prije nije događalo. To je zato što ljudi znaju da nema više toliko sajamskih popusta kao nekad, i ne čekaju sajam da bi kupili. A znaju i da se dugo čeka na brodove, teško se dolazi do motora, a cijene rastu iz dana u dan …“
Imate li na lageru brodice za prodaju do sezone?
“Trenutno imamo popunjen proizvodni kapacitet sve do sredine šestog mjeseca. Još za ovu sezonu možemo prodati 8-9 brodova i isporučiti ih do 1. 8 …“
Bolje Filipinci nego Nepalci?
Sva Arba plovila testirao je i certificirao Hrvatski registar brodova. Proizvodi Arba Nautike su sto posto hrvatski proizvod. Arba Nautika ne gradi samo svoje brodice, već proizvodi i plastične elemente za druge. Trenutno ima ukupno 17 zaposlenih. No, prema riječima Gorana Popare, i Arba Nautika, baš kao i svi ostali u maloj hrvatskoj brodogradnji teško nalaze stručnu radnu snagu. Popara veli da su probali s Nepalcima, ali „nije išlo“. Možda je ipak trebalo probati s Filipincima kojima je more prirodno okruženje a ne sa „šerpama“ s himalajskih gudura koji sasvim sigurno nemaju nikakav senzibilitet prema moru i brodovima. Takva popuna ne rješava problem, kao što ga ne rješava ni ova šala. I tako će biti sve dok se država ne smiluje maloj brodogradnji pa da školski sustav napokon prilagodi i njihovim potrebama.
Ovaj tekst je dio projekta ‘Hrvatska mala brodogradnja’, a objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva.
