Jedan od prvih zaposlenika ACI-ja također je serviser i brodski mehaničar Ivan Petrov. Počeo je raditi u ACI marini Vodice 24. lipnja 1984, osam dana prije no što je marina svečano i službeno otvorena.
Naravno, i u njegovu angažmanu ovdje u Vodicama glavnu ulogu odigrao je gorljivi ACI jevac i prvi direktor ACI marine Vodice Tonči Grubelić. Evo Ivanove priče o tomu kako je došao i ostao u ACI-ju.
„Prije nego što sam došao u ACY, radio sam u autoservisu u Vodicama kao mehaničar. Jednog dana došao je pokojni Tonči Grubelić u servis i pitao me bih li došao raditi u marinu. Malo sam razmišljao i odlučio doći. Bio mi je to strašan izazov, promijeniti posao, raditi nešto sasvim novo. Tako sam od automehaničara postao brodski mehaničar. Moj je posao bio: brodski motor, propeler, prijenosni sustav i upravljač. Prve godine dolazili su brodovi u tranzitu, malo ih je bilo na stalnom vezu i popravaka nije bilo puno. Bila je to sretna okolnost, jer nismo imali ni alata ni rezervnih dijelova. Kada bi netko došao, snalazio sam se improvizacijama; imao sam dosta iskustva, bio sam u struci već 15 godina. Najveći su problem bili gorivo i filtri, ali uvijek bi se našlo nešto što bi se iz automobilskog moglo pripasati na brodski program. A ako je bilo nešto veće, išlo se kupiti dijelove i ukloniti kvar. Poslije smo krenuli na seminare, što nam je pomoglo da kvalificirano serviramo Mercruisere, Yamahe, Yanmare i Volvo pente. Svi smo učili, bila je dobra ekipa i svi smo se dobro slagali. Pomagali smo i onima izvan marine. U to vrijeme bilo je ovdje puno više glisera nego sad. Kada je netko razbio propeler, znalo se da mi imamo, znamo i možemo, pa bi svi ti gosti dolazili k nama – i iz marine, i iz kampova, i iz apartmana. U marinu je često znao navratiti i direktor ACI-ja Veljko Barbieri. Čak je jedno vrijeme ovdje držao i svoj brod Grand Soleil, tamo na gatu G. Barbieri je znao svakog od nas poimence – od Umagu do Dubrovnika. Štoviše, znao je svakome vrline i mane. I kad bi došao, sa svakim se lijepo pozdravio, popričao bi s nama i pogledao što i kako radimo. Zbog njega smo morali naučiti vezati i mornarske uzlove, to nam je čak i pokazivao. Bilo je to sasvim u redu, jer ako već radimo u marini, moramo znati i vezati mornarske uzlove – završava svoju životnu priču u ACI-ju Ivan Petrov.
