Knjiga “Brodski dnevnik Besa” Jože Horvata sa mnom je preplovila mnoge morske milje. Pročitao sam je bezbroj puta. Već dugo miriše na more, vjerojatno joj je i okus slan. Ta knjiga mi je ono što stari Latini u svojim mudrim sentencijama nazivaju vade mecum – idi sa mnom. Kada mi zataji inspiracija posegnem za Besom. A to se događa kada u plovidbi pod pritiskom ugovorenih rokova svaki dan moraš isproducirati tekstove visokih kriterija literarne čitkosti i zanimljivosti. Ne možeš podvaliti i potpisati bilo što.
Ta muka stvaranja mučila je i Jožu: „Ležim u krevetu i listam svoj dnevnik. Čini mi se, kako se naš put primiče kraju, moje su zabilješke u njemu sve bljeđe. Nestala je oštrina zapažanja … izmiču usporedbe … kao da sam slijep za boje, more mi je uvijek „modro“, nebo „plavo“ … Nekoć sam bio krcat kojekakvih dosjetaka, sad su mi rečenice smalaksale, gube svježinu, ne znam im dati pravi ritam, ni pravu mjeru …“
Joža je zato kao poticaj za takve trenutke ponio cijelu biblioteku knjiga o moru, zbirke pjesama, Bibliju, Kuran … Meni je puno lakše. Imam Internet. I imam – Besu. U štivu Jože Horvata prepoznao sam i sebe – svu tu ljubav i strast prema moru, plovidbi, avanturi …
I zato kada me netko nedavno zapitao zašto toliko volim more, plovidbu, jedrenje nije mi bilo teško odgovoriti – zato što uživam za kormilom, kad vladam brodom, jedrima i vjetrom. Uživam i kad adrenalin vrišti dok se borim s neverom. U orkanskoj oluji često pomislim – to su moji posljednji trenuci. Zaklinjem se da više nikada neću na more. A kada se ipak ujutro probudim, osjećam se sjajno. Duša mi je puna, sve je nekako veće, ljepše, dragocjenije … Počinje novi dan, opet sam za kormilom. Radujem se novim lukama, novim susretima … Ili već poznatim krajevima i znanim dragim ljudima, prijateljima …
Za sve su to „krivi“ Joža Horvat i njegova Besa. Jer, na tim sam stranicama najprije prepoznao i svoje snove iz dječačkih dana. Uspavljivao sam se maštom kako sam plovim svojim brodom sve do dalekog australskog Pertha. Ni danas ne znam otkud mi baš Perth, valjda zato što je to neka uzbudljiva, daleka i nepoznata obala na drugom kraju svijeta. Danas, kada su iza mene sva ta mora, Jadran, Mediteran, Kalifornija, Novi Zeland, svako novo listanje sada već gotovo sasvim raskupusane Jožine Bese, povratak je u moje dječje snove. I nadahnuće za nove plovidbe.
