ACY je utemeljen „Samoupravnim sporazumom o osnivanju“, koji su 1. srpnja 1983. godine potpisali njegovi suosnivači na svečanom skupu u Splitu. Osnutak je dovršen konstituiranjem Savjeta ACY-ja 28. srpnja 1983. godine na Brijunima. ACY je konstituiran kao „radna organizacija u osnivanju“, čime je Veljko Barbieri izbjegao da njegova djelotvornost već u startu ne bude otežana ili čak zapriječena zakonom obvezatnim „samoupravljanjem radnika“, tj. nije morao imati poslovno nekompetentne „samoupravne organe“, kao što su „Zbor radnika“ i „Radnički savjet“.
ACY je osnovan na skupu održanom 1. srpnja 1983. godine u Splitu u Vili Dalmacija, bivšoj Titovoj splitskoj rezidenciji. Bili su ondje prije svih oni koji su trebali biti: direktori tvrtki koje su ušle u suradnju s ACY-jem i od kojih će njih 28 toga dana u Vili Dalmacija potpisati „Samoupravni sporazum o međusobnim pravima i obavezama u vezi s osnivanjem Radne organizacije Adriatik klub Jugoslavija – Brioni“. Bili su tu i predsjednici izvršnih vijeća općina (gradonačelnici) u kojima je državnim Programom razvoja nautičkog turizma predviđena gradnja marina. Osnivanju su prisustvovali i predsjednica Saveznog izvršnog vijeća, tj. tadašnje vlade Jugoslavije, Milka Planinc te pokretač ACY‑ja i predsjednik Izvršnog vijeća SR Hrvatske (premijer) Ante Marković. Došlo je i nekoliko ministara koji su podržavali projekt ACY, te predstavnika komande Jugoslavenske ratne mornarice. Prema svjedočenju Veljka Barbierija na skup nije došao niti jedan od značajnih funkcionera Partije (SKJ-SKH). Naravno, bio je tu i kompletan Barbierijev ACY-tim.
Milka Planinc i jugo-funkcionari došli na porinuće SSSR tankera „Josipo Broz Tito“ te usput „odradili“ i ACI
Potpisivanje Samoupravnog sporazuma o osnivanju ACY-ja upriličeno je u svečanom salonu Vile Dalmacije (Titova vila), a govori su držani vani – na terasi vile. U opsežnom referatu Veljko Barbieri je temeljito iznio cijeli sadržaj državnog Programa razvoja nautičkog turizma, izvijestio što je sve napravljeno i dokle se stiglo, te najavio osnivanje radne organizacije koja će posao nastaviti i cijeli taj program po fazama ostvariti. Zatim je govorio premijer hrvatske vlade Ante Marković o značenju ACY-ja za izlazak iz krize. A tadašnja predsjednica Saveznog izvršnog vijeća (vlade) SFRJ Milka Planinc kazala je: „Okupirani smo vraćanjem dugova i raspoređivanjem deviza, ali nema mehanizma koji bi devize izvlačio iz prazne vreće. Zato mi se čini da je orijentacija na nautički turizam i današnje osnivanje ove radne organizacije jedan od onih mudrih putova koji uz mala ulaganja daju velike efekte. To se zapravo i može postići jedino u turizmu i poljoprivredi.“
Istoga se dana u Splitu održavao još jedan događaj koji je stjecajem okolnosti osnivačkom skupu ACY-ja dao dodatno značenje. Bilo je to porinuće velikog tankera sagrađenog u splitskom brodogradilištu za tadašnji SSSR, koji je dobio ime „Josip Broz Tito“. Većini visokih državnih funkcionara i Jugoslavije i Hrvatske bio je to glavni razlog dolasku u Split pa su usput odradili i osnivačku skupštinu ACI-ja. Osim Ante Markovića, pokretača Programa nautičkog turizma i osnutka ACI-ja. On je bez sumnje za to zainteresirao i brifirao tadašnju predsjednicu Vlade Jugoslavije Milku Planic, koja je formalno podržala ACI kao radnu organizaciju koja će puniti “državnu vreću” devizama.
Titov sin Mišo Broz htio je da ACI bude u sastavu Ine
Tako se u Vili Dalmacija (Titovoj vili) na osnivanju ACY-ja stekao i Titov sin Aleksandar Mišo Broz. Ali, ne samo po ocu i rođenju, već i po funkciji. Mišo Broz bio je jedan od rukovodilaca INA-e – suosnivača ACY-ja. Došao je da izloži svoju ideju i da se založi da se ta ideja već na ovom skupu i ostvari. A to je da ACY ne smije biti samostalna radna organizacija, već mora postati jedna od radnih organizacija u sastavu tadašnje „Složene organizacije udruženog rada“ (SOUR-a) INA. Ništa novo, takvih mišljenja u INA-i bilo je još. Prema svjedočenju Veljka Barbierija o događajima na svečanosti osnivanja ACY-ja, došlo je do oštrije rasprave između Ante Markovića i Miše Broza u prisustvu predsjednice savezne Vlade Milke Planinc. Nisu se složili oko pitanja odnosa INA-e i ACY-ja. Ante Marković bio je protiv uklapanja ACY-ja u sustav INA-e. Smatrao je da se ACY treba neopterećeno baviti gradnjom marina visokog nautičkog standarda i razvojem nautičkog turizma, te na taj način ostvariti nužno potreban priliv deviza. A s tim poslom INA nema baš neke neposredne veze, osim što i njoj trebaju devize.
Na kraju skupa u Splitu nije bilo nekog slavlja. Veljko Barbieri i njegovi suradnici odmah su krenuli za Opatiju kako bi nastavili ondje gdje su stali. Skupom u Splitu ACY je i formalno i stvarno postao svojevrsna trans-hrvatska jadranska jugo-kompanija. Službeno mu je sjedište bilo na Brijunima (bio je to prijedlog tadašnjeg pulskog gradonačelnika Emilija Vlačića, s čime se Ante Marković složio); financije i računovodstvo lokacijski su potpale pod SDK Pule (Služba društvenog knjigovodstva, današnja Fina), a uprava i operativa bile su u Opatiji, jer je ekipa koja je stvarala ACY i dalje ga razvijala bila iz Rijeke i Opatije; a kompanija je službeno osnovana u Splitu.
Evo i sadržaja temeljnog akta o osnivanju ACY-ja, iz kojega su razvidni unutarnji odnose ACY-ja i ACY-ja prema okruženju.
Samoupravni sporazum o osnivanju ACY-ja
Na temelju člana 358. Zakona o udruženom radu, kao i odluke o osnivanju organizacije za nautički turizam ADRIATIK KLUB JUGOSLAVIJA koje su donijeli niže navedeni suosnivači – organizacije udruženog rada, i to:
Radna organizacija za hotelijerstvo JADRAN-TURIST, ROVINJ
Radna organizacija Istarska plovidba ISTRAPLOV PULA
Urbanistička projektna radna organizacija URBIS 72, PULA
OOUR OPREMANJE BRODOVA u sastavu Radne organizacije BRODOGRADILIŠTE, PULA
OOUR KAMPOVI MEDULIN u sastavu Radne organizacije ARENATURIST, PULA
OOUR BRODOGRADNJA u sastavu Radne organizacije TEHNOMONT, PULA
OOUR MONTAŽA u sastavu Radne organizacije TEHNOMONT, PULA
OOUR VANJSKA TRGOVINA u sastavu Radne organizacije ISTRA, PULA
ISTARSKA OSNOVNA BANKA
SKUPŠTINA OPĆINE PULA
Složena organizacija udruženog rada BRODOKOMERC, RIJEKA
Složena organizacija udruženog rada ARBIANA, RAB
OOUR SOLARIS u sastavu Radne organizacije UGOSTITELJSTVO, ŠIBENIK
OOUR RIVIJERA u sastavu Radne organizacije UGOSTITELJSTVO, ŠIBENIK
OOUR JADRANTOURS u sastavu Radne organizacije UGOSTITELJSTVO, ŠIBENIK
OOUR PROMET NA VELIKO PREHRAMBENOM ROBOM u sastavu Radne organizacije TRGOVINA, ŠIBENIK
OOUR PROMET NA VELIKO INDUSTRIJSKOM ROBOM u sastavu Radne organizacije TRGOVINA, ŠIBENIK
OOUR VANJSKA TRGOVINA u sastavu Radne organizacije TRGOVINA ŠIBENIK
Radna organizacija PREHRAMBENA INDUSTRIJA, ŠIBENIK
Radna organizacija SLANICA, MURTER
OOUR UGOSTITELJSTVO u sastavu Radne organizacije VODIČANKA, VODICE
Radna organizacija TURISTIČKI BIRO, VODICE
Trgovačka radna organizacija ŠKOLJIĆ, JEZERA kod Šibenika
Brodogradilište VODOPIJA IVO-SREĆKO, BETINA (današnje Brodogradilište i Marina Betina, op.a.)
Radna organizacija UNION-DALMACIJA, SPLIT i OOUR
DALMACIJATURIST u njenom sastavu – Građevinska radna organizacija POMGRAD, SPLIT; OOUR MEĐUNARODNA TRGOVINA u sastavu Radne organizacije KOTEKS, SPLIT;
Složena organizacija udruženog rada INA, ZAGREB
(u daljnjem tekstu: suosnivači) zaključili su i preko ovlaštenih predstavnika potpisali dana 1. srpnja 1983. godine
SAMOUPRAVNI SPORAZUM
o međusobnim pravima i obavezama u vezi s osnivanjem Radne organizacije
ADRIATIK KLUB JUGOSLAVIJA – BRIONI
Član 1.
Suosnivači sporazumno utvrđuju da su radi jedinstvenog i ravnomjernog razvoja nautičkog turizma, koji treba osim toga što će obogatiti turističku ponudu, poticati brži i ravnomjerniji razvoj cjelokupne turističke privrede na našoj obali, podržali Program razvoja nautičkog turizma od 1983. do 1990. godine.
Suosnivači nadalje utvrđuju da su, radi realizacije navedenog Programa, a sa svrhom razvoja vlastite proizvodnje i usluga i ostvarenja zajedničkog prihoda i dohotka i deviznog efekta, donijeli odluke o usvajanju Elaborata o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti osnivanja Radne organizacije za nautički turizam ADRIATIK KLUB JUGOSLAVIJA sa sjedištem na Brionima, koji su odlukama regulirali svoja prava i obaveze prema Radnoj organizaciji u osnivanju.
Član 2.
Radna organizacija u osnivanju poslovat će pod tvrtkom ADRIATIK KLUB JUGOSLAVIJA, Radna organizacija za nautički turizam sa sjedištem na Brionima.
U poslovanju s inozemstvom tvrtka će glasiti: ADRIATIC CLUB YUGOSLAVIA, BRIONI.
Član 3.
Radna organizacija u osnivanju ne može mijenjati svoju djelatnost bez suglasnosti suosnivača:
Osnovna djelatnost radne organizacije je nautički turizam:
– organiziranje izgradnje i vođenje nautičkih centara,
– organiziranje i pružanje usluga korištenja vezova u turističko-nautičkim centrima,
– organiziranje i obavljanje krstarenja (charter) i najma brodova,
– organiziranje, vođenje i razvijanje sportskih aktivnosti na moru,
– organiziranje i pružanje ugostiteljskih usluga u turističko-nautičkim centrima,
– organiziranje i vršenje opskrbe brodova i snabdijevanja nautičkih turista,
– organiziranje i obrađivanje inozemnih i domaćeg tržišta i prodaja kapaciteta – marketing,
– organiziranje, servisiranje, održavanje i čuvanje stranih i domaćih plovnih objekata, kao i automobila turista nautičara,
– mjenjački poslovi,
– organiziranje i vođenje sigurnosti na moru.
Poslovi vanjskotrgovinskog prometa:
– uvoz opreme i usluga za potrebe izgradnje i održavanja nautičkih centara,
– pružanje lučkih usluga stranim nautičkim turistima u nautičkim centrima,
– zaključenje ugovora s inozemnom tvrtkom o zajedničkom ulaganju u pojedine nautičke centre,
– zaključenje ugovora o zastupanju inozemne tvrtke radi prodaje njenih proizvoda isključivo u prodavaonicama za strana sredstva plaćanja (duty free shop) u nautičkim centrima,
– držanje konsignacionih skladišta inozemne robe – rezervnih dijelova radi održavanja i servisiranja brodova turista nautičara.
Član 4.
Organizacije udruženog rada i društveno-političke zajednice mogu biti suosnivači Radne organizacije u osnivanju i nakon njenog osnivanja. Uz zahtjev za pristupanje ovom Samoupravnom sporazumu, organizacije i zajednice iz prethodnog stava, prilažu odluku o suosnivanju Radne organizacije i dokaz da su na račun Radne organizacije u osnivanju dostavili osnivački ulog utvrđen čl. 5. ovog Samoupravnog sporazuma.
Zahtjev za pristupanje ovom Samoupravnom sporazumu s navedenim prilozima dostavljaju se Savjetu Radne organizacije u osnivanju koji nakon što pribavi mišljenje svih suosnivača o podnijetom zahtjevu, donosi odluku u skladu s mišljenjem suosnivača.
Član 5.
Osnivački ulog pojedinog suosnivača iznosi 10.000.000,– dinara (slovima: desetmilijuna dinara).
Izuzetno osnivački ulog u utvrđenoj visini može iznositi za sve suosnivače s područja iste društveno-političke zajednice (općine), time da svaki suosnivač sam odlučuje o visini svog suosnivačkog uloga ovisno o svojim financijskim mogućnostima i postignutog sporazuma s ostalim suosnivačima s područja iste općine.
Suosnivači koji nisu u mogućnosti odjednom uplatiti cjelokupni iznos osnivačkog uloga, mogu platiti u više navrata, time da zadnju ratu plate najkasnije do 31. prosinca 1983. godine. Osnivačke uloge suosnivači će platiti u gotovini, kao vlastita sredstva Radne organizacije u osnivanju.
Član 6.
Radna organizacija u osnivanju sklapat će s pojedinim suosnivačima i drugim organizacijama udruženog rada, koji budu nalazili svoj ekonomski interes, posebne samoupravne sporazume o udruživanju rada i sredstava, kojim će regulirati kako visinu udruženih sredstava za realizaciju programa za nautički turizam, tako i udio u zajednički ostvarenom dohotku i deviznom priljevu s osnove udruživanja rada i sredstava.
Član 7.
Udruživanje sredstava pojedinih suosnivača i drugih pravnih osoba mogu biti i građevinske vrijednosti zgrade ili drugih građevinskih objekata, koji se nalaze na lokacijama izgradnje nautičkih centara u realizaciji investicijskog programa, ako su ti objekti takvi da mogu, uz potrebne adaptacije, služiti potrebama odnosnih nautičkih centara.
Isto tako mogu suosnivači i druge pravne osobe udružiti u izgradnju pojedinih nautičkih centara vrijednost već utrošenih sredstava u izgradnju tih nautičkih centara kao i u tehničku dokumentaciju, ako ti nautički centri koji su se počeli graditi ulaze u investicioni program izgradnje Radne organizacije u osnivanju.
Član 8.
Suosnivači će, zajednički, u cilju realizacije utvrđenog programa za razvoj nautičkog turizma do 1990. godine, putem svojih članova u Savjetu Radne organizacije u osnivanju, stalno pratiti i detaljnije se dogovarati o svim bitnim pitanjima vezanim za realizaciju Programa, i u skladu s time donositi na svojim organima upravljanja odluke u pismenom obliku, koje su obavezne za Radnu organizaciju u osnivanju.
Član 9.
Suosnivači su suglasni da će Radna organizacija u osnivanju vratiti osnivačke uloge suosnivača u roku od tri godine, počev od 1986. godine, s tim da će se dinamika odrediti posebnim sporazumom sa svakim suosnivačem.
Član 10.
U Radnoj organizaciji u osnivanju do njenog konstituiranja osniva se Savjet kao organ upravljanja osnivača.
Savjet Radne organizacije u osnivanju ima ukupno 26 članova. Suosnivači imenuju 13 članova, a radnici Radne organizacije u osnivanju biraju 13 članova Savjeta.
Broj članova suosnivača u Savjetu Radne organizacije u osnivanju će se povećavati pristupanjem novih suosnivača ovom Samoupravnom sporazumu, s tim da broj tih članova ne može biti veći od broja članova Savjeta što ih biraju radnici Radne organizacije u osnivanju.
Član 11.
Članove Savjeta suosnivači imenuju u skladu sa svojim samoupravnim općim aktom.
Članovi Savjeta imaju svoje zamjenike, a imenuju se na isti način, po istom postupku i u isto vrijeme kada i članovi Savjeta.
Zamjenik člana ima ista prava i dužnosti člana Savjeta.
Član 12.
Suosnivači čiji osnivački ulog iznosi 10.000.000,– dinara imenuju jednog člana i njegovog zamjenika u Savjet Radne organizacije u osnivanju.
Suosnivači s područja iste društveno-političke zajednice (općine), čiji osnivački ulozi zajedno iznose 10.000.000,– dinara, imenuju u Savjet zajedničkog člana i njegovog zamjenika. Zajedničkog člana i njegovog zamjenika imenuju organi upravljanja svih suosnivača iz redova radnika suosnivača, kojega zajednički dogovore ti suosnivači.
U slučaju da ne postignu dogovor, zajednički član i njegov zamjenik imenovat će se iz redova radnika onog suosnivača, koji je platio najveći iznos osnivačkog uloga.
Član 13.
Savjet će se konstituirati u roku do 15 dana od dana izvršenog imenovanja članova Savjeta i njihovih zamjenika.
Savjet ima predsjednika i zamjenika predsjednika.
Predsjednik Savjeta bira se iz redova članova suosnivača, a zamjenik iz redova članova Radne organizacije u osnivanju. Mandat člana Savjeta i njegovog zamjenika traje godinu dana. Ponovno može biti izabran član i njegov zamjenik za još jedno mandatno razdoblje.
Član 14.
Savjet Radne organizacije u osnivanju donosi odluke dvotrećinskom većinom ukupnog broja članova Savjeta.
Član 15.
Savjet odlučuje o:
– odobrava sklapanje ugovora iznad iznosa od 1.000.000 dinara,
– korištenju i raspolaganju sredstvima namijenjenih za osnivanje i početak rada Radne organizacije u osnivanju,
– sredstvima za osobne dohotke radnika u Radnoj organizaciji u osnivanju,
– razmatra izvještaje direktora kao privremenog inokosnog poslovodnog organa o izvršenju programa razvoja i izgradnje Radne organizacije u osnivanju,
– drugim pitanjima vezanim za realizaciju Programa razvoja nautičkog turizma,
– svim ostalim pitanjima u vezi osnivanja i poslovanja Radne organizacije u osnivanju o kojima ne odlučuje direktora, kao privremeni inokosni poslovodni organ.
Član 16.
Suosnivači su suglasni da će sva eventualna pitanja međusobnih prava i obaveza u odnosu na Radnu organizaciju u osnivanju, koja nisu utvrđena ovim Samoupravnim sporazumom, utvrditi posebnim sporazumom u skladu s ovim Samoupravnim sporazumom. Ovaj Samoupravni sporazum je na snazi do konstituiranja Radne organizacije u osnivanju. Svoja prava i obveze u odnosu na Radnu organizaciju u osnivanju nakon njenog konstituiranja svaki suosnivač utvrdit će u aktu o osnivanju Radne organizacije.
Član 17.
Ovaj Samoupravni sporazum donose organi upravljanja suosnivača na način propisan njihovim samoupravnim općim aktom. Izmjene i dopune Samoupravnog sporazuma donose se na isti način i po istom postupku propisanim za njegovo donošenje.
Član 18.
Samoupravni sporazum stupa na snagu danom kada ga potpišu ovlašteni predstavnici suosnivača.
Član 19.
Ovaj Samoupravni sporazum potpisuju ovlašteni predstavnici suosnivača, i to:
Zamka samoupravljanja
Za uspjeh ACY-ja također je neobično važno da je uspio izbjeći zamku koja se zove „radničko samoupravljanje“. Naime i ovdje u proizvodnoj sferi „samoupravljanje na mjestu rada“, kao i u uvodu opisano „samoupravljanje na mjestu stanovanja“, dovedeno je do apsurda. Radničko samoupravljanje, premda je teoretski to savršeno zamišljeno, bilo je u teškoj zavadi s praksom, pa je gospodarstvu nanosilo mnogo štete. Valjalo je osnovati samoupravna tijela i organe , pa kad se tomu dodaju partijska organizacija i organizacija sindikata, stalno se moralo sastančiti, zakompliciralo se donošenje poslovnih odluka, tvrtke su postale trome, bavile su se same sobom, nisu mogle hitro reagirati na promjene u okruženju i odnose na tržištu, sposobni menadžeri – „tehnomenadžeri“ – stalno su po diktatu Partije bili na zubu radnika. Ukratko, prema onoj latinskoj izreci, prevedenoj pa parafraziranoj – neka se vrši samoupravljanje, pa makar propala firma. Sve je to bilo uređeno Zakonom o udruženom radu (ZUR-u), jednim od temljnih zakona SFRJ od 1976. godine. ZUR je predvidio jedini izuzetak kada nije trebalo konstituirati “organe sanoupravljanja, a to je u slučaju kada se radilo o statusu “radne organizacije u osnivanju”.
„Radna organizacija u osnivanju“
Veljko Barbieri, iskoristio je tu zakonsku mogućnost konstituiranja tzv „radne organizacije u osnivanju“ i da u tom statusu ostane dugo. Taj mu je potez u startu olakšao cijeli posao. Dakle ACY nije morao imati nijedan organ samoupravljanja, imao je samo menadžment, jednog čovjeka – direktora, koji sebi bira i stvara tim suradnika. Direktora, koji sam o svemu odlučuje, sve potpisuje, ali i za sve odgovara. Bila je to idealna situacija, tim više što unutar tvrtke nije bilo ni partijske ni sindikalne organizacije koje bi komplicirale poslovne odnose.
Barbieri je odmah uspostavio, odabrao i formirao menadžerski tim i organizaciju s užim i širim kolegijem te poslovodnim odborom. U užem kolegiju bio je njegov zamjenik Jere Slavica i direktori pojedinih područja. Za Istru je bio zadužen Danilo Marić, za šibensko područje Joso Šupe, za splitsko područje Leo Kuret, a za južni Jadran Rikard Rossetti. Dvaput godišnje održavali su se sastanci šireg kolegija – sa svim direktorima marina. U početku su to bili instruktivni sastanci, jer nitko u ACY-ju nije imao specifično iskustvo u poslovanju marina.
Savjet ACY-ja
Osnovan je i Savjet ACY-ja kao svojevrsno upravno i kontrolno, ali u najvećoj mjeri savjetodavno tijelo, čiji je sastav i posao razrađen Samoupravnim sporazumom o osnivanju ACY-ja. Činilo ga je petnaestak stručnih i uglednih ljudi, uglavnom predsjednika općina na čijem su se području gradile marine, direktora većih turističkih poduzeća, predstavnici INA-e te predstavnici građevinskih tvrtki koje su gradile marine. Na mjesto predsjednika Savjeta imenovan je gradonačelnik Pule Emilio Vlačić, kao uzdanica obojice pokretača ACY-ja: i Ante Markovića i Veljka Barbierija. Osim toga što je dušom i srcem podržao ideju razvoja nautičkog turizma, Barbieriju se svidio što je Emilio Vlačić bio utjecajan čovjek koji, kako kaže, „nije stajao pod dominacijom partijskih struktura“. Savjet bi se sastajao tri‑četiri puta godišnje, davao bi mišljenja o razvojnim programima i imao je ulogu „korektiva službenih stavova“ menadžmenta ACY-ja..
Drugi (i posljednji) predsjednik Savjeta bio je admiral Tihomir Vilović, komandant Ratne mornarice, a svojedobno i Titov ađutant. Bio je Korčulanin, podržavao je ACY i davao suglasnost za gradnju marina na mjestima gdje je bila presudna odluka vojske. Njegova funkcija prestaje upravo dovršenjem ACI marine Korčula i, ubrzo nakon toga, raspadom Jugoslavije.
Opatijska vila Istranka – sjedište ACI-ja
Kako je ACI rastao, trebao mu je veći prostor od onih dviju prostorija u prizemlju opatijskog hotela Royal. Veljko Barbieri zatražio je od Ante Markovića da im nađe pogodan smještaj u nekoj od opatijskih rezidencija koje su u to doba koristili za ljetovanje državni i partijski dužnosnici. Tako se početkom ljeta 1984. uprava preselila u Vilu Istranku u Opatiji.
Ta prekrasna vila pripadala je najprije direktoru Riječke rafinerije u vrijeme dok je Rijeka bila pod Italijom. Nakon Drugog svjetskog rata Tito je vilu dao na korištenje opernoj pjevačici Zinki Kunc i njezinu mužu, partizanskom generalu Ljubi Iliću. Zinka Kunc u njoj je u ljetnim mjesecima održavala tečajeve za mlade pjevačke talente. Kada se Kunc preselila u Beograd, vila je ostala prazna i zapuštena. ACI je Istranku dobio na neograničeno korištenje, s obvezom da je obnovi i uredi.
Josip Vehovec bio je jedan od prvih ACI-jevih ljudi koji su ušli u vilu dok je još bila u prvobitnu stanju. Evo njegova opisa izgleda vile prije nego što je preuređena u upravnu zgradu ACY-ja.
„Zatekli smo vilu onakvu kakvu je ostavio Talijan. Zinka Kunc unutra ništa nije dirala. Hol je bio sav u crnom mramoru. Nasuprot je bio veliki akvarij. Na prvom katu bila je vlasnikova spavaća soba, velika okrugla prostorija zidova prekrivenih intarzijama koje su prikazivale prizore iz lova. Njen polukružni svod otvarao se povlačenjem jedne poluge, pa je vlasnik za ljetnih svježih noći iz kreveta mogao promatrati zvjezdano nebo nad Opatijom.
(Ta će soba u vrijeme ACY-ja postati prostorija za sastanke, s velikim okruglim stolom, s drvenim oblogama na zidovima bez prizora iz lova i mogućnosti „noćnog promatranja zvjezdanog neba“. op. a.)
Svi su ormari stajali u nišama. Kad smo ih odmaknuli, vidjeli smo da nemaju stražnju ploču. Sav je namještaj bio rađen po mjeri. Utikači za struju bili su ispod stola… Na zidu je visjela slika dječaka u onoj klasičnoj mornarskoj dječjoj odjeći, bila je to slika sina tog Talijana, vlasnika. Biblioteka je bila kompletna, s knjigama na raznim jezicima. Među njima isticala se i jedna knjiga plavih korica – Benito Mussolini: La storia del fascismo.
Bila je to jedna raskošna obiteljska vila, koja je za svoje vrijeme doista imala sve. Primjerice, u garaži je imala priključak od 12 volti, tako da ste već u ono vrijeme, prije Drugog svjetskog rata, preko noći mogli pustiti auto da se grije i da se akumulator puni.“
Josip Vehovec bio je u vili Istranki i kad su došli ljudi iz Državne uprave za rezidencijalne objekte.
– Najprije su sve sve popisali, a zatim su stigli i kamioni iz Zagreba. Utovarili su sav taj namještaj i sasvim ispraznili vilu. Pitao sam ih kamo to voze, rekli su da imaju u Zagrebu puno objekata gdje trebaju takav namještaj, jer da takvog namještaja uvijek fali. A bilo je tu lijepog starinskog namještaja, skupocjenih tepiha, umjetničkih slika, klavir …
O primopredaji vile svjedoči i ACY-jev pravnik Šime Šestan:
„Pravna osoba s kojom smo sklopili ugovor o zakupu vile bio je Protokol Izvršnog vijeća Sabora. Nismo odredili vrijeme, bio je to zakupni ugovor bez roka trajanja. Mogao se otkazati, ali nikad nije do toga došlo. Zakup smo kompenzirali time što smo se obvezali da ćemo zgradu u cijelosti renovirati. Došao je inženjer iz Protokola, jedan simpatičan momak, mislim da se zvao Nemet, i on mi je predao praznu zgradu. Odnijeli su sve što je u njoj bilo vrijedno. Nije to bila neka ceremonijalna predaja, jednostavno smo potpisali ugovor i čovjek mi je dao ključeve. Mi smo uredili krov, obnovili zgradu i pripremili je za rad. To nas je ustvari dosta koštalo – kaže Šime Šestan.
Evo kako je vijest o osnutku akcija prenijela tadašnja Slobodna Dalmacija u konkurenciji svih važnih događanja i obavezne Smojine kolumne na naslovnici:
