Drago Pirija, najzaslužniji čovjek što su Jezera dobila marinu, bio je sasvim mlad kada se otisnuo u svijet. Najveći dio vremena proveo je radeći kao hotelijer u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Mnogo je toga naučio i vidio. Posebno se divio novim marinama na francuskoj Azurnoj obali. U Jezera se vratio 1982, gdje je preuzeo vođenje mjesne tvrtke Školjić i odmah pokrenuo gradnju marine. Kada je čuo da Barbieri pokreće ACY i da se upravo održava sastanak na tu temu u zgradi Općine u Šibeniku, nepozvan je banuo na skup, prekinuo ga i povikao: „Evo planova, mi već radimo!“ Nitko nikad i nigdje dotad nije ni spomenuo Jezera kao moguće mjesto gdje bi se gradila marina. To je bilo presudno. Jezera su od toga trenutka upala u ACY-jev plan gradnje marina.
– Na gradnju marine potaknula me zaostalost našeg mjesta. Rugali su nam se da smo slijepo crijevo Murtera. Ni autobus nije htio ući u Jezera. Ovo s ACI-jem je u tom trenutku bio za nas jedini mogući spas – opisao nam je Pirija te presudne događaje 33 godine poslije na fešti povodom Dana ACI-ja, 1. srpnja 2015. Sve se poslije odvijalo jako brzo. Za godinu i pol dana, za 1. srpnja 1983, zakazano je svečano otvorenje prve tri ACI marine: Skradin, Vodice i Jezera.
– Stigla je depeša iz ACI-ja – i danas se toga s uzbuđenjem prisjeća Drago Pirija – da hitno pripremimo feštu za najmanje 1.000 uzvanika. A mi nemamo ništa – ni tanjura, ni pribora za jelo, ni restorana… I onda mi je sinulo. Još kada sam kao dijete s majkom išao u ribolov, znao sam da tamo pred ulazom s mora u Jezera prolazi kurenat i da tamo ima plave ribe. Naravno, znali su to i ostali mještani. Poslali smo tri koče, koje su do jutra digle sedam osam kvintala krasnih papalina. Sve naše mještanke izašle su na rivu s tećama i tavama, ponijele su i svoje ulje i brašno te su pod tronošcima zapalile vatre, pa su uz šalu, priču i pjesmu cijelo prijepodne frigale papaline. Na kraju su ih stavljale u velike teće. Kada su se u podne skupili uzvanici, ja sam samo najavio: „Evo, sad vam nudimo jelo na način kako su jeli naši stari!“ Sjećam se samo da je tadašnji direktor Jadranske banke Grubišić kazao kako nikad nije jeo tako slatke papaline. Naravno da su bile slatke, ulovljene su tog istog dana u 3 ujutro – smiješi se Drago Pirija.
