Lokrumsko prokletstvo jedno je od najvećih misterija na svijetu. Stavlja se uz bok legendi o prokletstvu Tutankamonove grobnice i misterije dijamanta Hope. Ali mnogi je smatraju povijesno jačom, jer neposredno i dokumetirano posljedično uključuje tragične smrti mnogih znamenitih ljudi.
Ova fascinantna i za sve otimače tuđega poučna priča počinje točno prije tisuću godina. U velikom požaru Dubrovnika baš na blagdan sv. Benedikta izgorjele su gotovo sve kuće u Gradu. Dubrovčani su tada za spas grada utemeljili opatiju Svete Marije na otoku Lokrumu. Opatiju su preuzeli benediktinci, tada najmoćniji red u katoličkoj crkvi. Benediktinci uskoro grade i samostan u kojem brinu o starim, siromašnima, bolesnima i nemoćnima. Bila je to jedna od prvih ubožnica na svijetu i prvi u nizu samostana koje će izgraditi na području Dubrovačke republike.
U to doba na Lokrumu je za velikog nevremena našao spas od brodoloma i Ričard Lavljeg srca, kada se 1192. godne vraćao s križarskog pohoda iz Palestine. U znaka zahvalnosti ostavio je Dubrovčanima 100 tisuća zlatnika sa zadatkom da na Lokrumu sagrade veliku vjersku baziliku. Doista, Dubrovčani su podigli vrlo lijepu baziliku, ali ne na Lokrumu nego u gradu. Srušena u povijesnom katastrofalnom potresu 1667. godine. Danas se na njezinom mjestu uzdiže dubrovačka katedrala u kojoj se čuvaju mnoga svjedočanstva iz bogate dubrovačke povijesti.
Ovrha silnika nad lokrumskim benediktincima
No, vratimo se ovrsi kojom je vlasnicima, benediktincima otet Lokrum nakon što su na njemu 800 godina brinuli o bolesnima i siromašnima. Tom otimačinom počinje nevjerojatan slijed tragičnih smrti po onoj poznatoj narodnoj poslovici: oteto – prokleto!
Dok su Dubrovčani bili bogati, dok su dobro živjeli i imali zlata, sveje bilo u najboljem redu. A onda dolaze teška vremena. Krajem 18. stoljeća prihodi su im se utanjili, a rashodi su ostali isti. A tu su i agresivni Turci. Dok Dubrovčanima odgovara mir jer žive od trgovine, Turcima odgovara rat, jer žive od pljačke. Dubrovniku ne preostaje drugo nego da Turcima za održavanje mira plaća reket u iznosu od 12 i pol tisuća dukata godišnje – ukupno 43 kg zlata.
Istodobno ih pritišće i Napoleon. Traži kredit za svoju vojsku. Opet u strahu od rata odobravaju zajam, koji Francuzi nisu imali namjeru plaćati, pa ga Dubrovčanima nisu nikad ni vratili. Posvemašnja kriza drma temeljima Dubrovačke republike. Gospari teško pate i traže izlaz. Odlučuju prodati Lokrum. Preduvjet prodaje je da se benediktincima oduzme sve što imaju. Ovrhu nad benediktincima obavlja francuski okupator silnički, bahato, bez ikakve najave i mogućnosti dogovora, a kamo li obeštećenja. Jednostavno – izvolite nestati, sada je sve to – naše!
Posljednja misa i prokletstvo uz voštanice okrenute prema tlu
I tada počinje cijeli nevjerojatni slijed lokrumskog prokletstva – po onoj staroj bezbrooj puta provjerenoj narodnoj pouci: oteto – prokleto! Benediktinci preko noći moraju napustiti svoje vjekovno stanište. Odslužuju posljednju službu Božju u Crkvi svete Marije. Potom izlaze u tamnu lokrumsku noć. Crni habit, kukuljice navučene duboko na lice. U rukama im zapaljene voštanice s plamenom prema tlu. Hodaju jedan za drugim, u toj crnoj tužnoj, ali snažno i kobno vjerski nadahnutoj koloni. Tri puta obilaze svoj otok, koji su kroz 800 godina pretvorili u dom vjere i pribježište za stare, bolesne i nemoćne. Vosak kaplje njihovom stazom dok otokom neprestano odjekuje njihova zajednička molitva Bogu. Na kraju svake molitve u dubokoj vjeri zazivaju pravdu i osvetu: “Neka je proklet svaki onaj koji pribavi Lokrum za svoje osobno uživanje!”.
Nakon osam stoljeća benediktinci napuštaju Lokrum da se više nikada ne vrate. Bilo je to 7. kolovoza 1798., dakle prije 225 godina.
Smrti prva tri kupca Lokruma: skok s trećeg kata, utapljanje i vješanje
Pet godina kasnije dubrovačka vlada prodaje otok privatnim vlasnicima. Dubrovački vjećnici Gučetić, Sorkočević i Pucić procjenjuju vrijednost Lokruma na 32.000 dukata. Vlada im ga uspjeva prodati za 60.000 dukata. U zao čas. Benediktinsko prokletstvo besramne krađe njihovog Lokruma dolazi na naplatu.
Sorkočević je ničim vidljivo izazvan skočio kroz prozor s trećeg kata svoje palače. Ostao je mjestu mrtav. Gučetić se utopio u moru nedaleko Lokruma. Proklestvo stiže i Pucića. Ubrzo se objesio na tavanu svoje kuće.
Financijska propast drugog vlasnika Lokruma
Idući vlasnik otoka, bogati dubrovački kapetan Tomašević ubrzo je pao na prosjački štap. Lokrum je morao prodati.
Osramoćenje trećeg vlasnika i smrt njegovog nasljednika, četvrtog vlasnika
Prokleti otok najprije kupuje izvjesni dr. Jakopović iz Budimpešte, kojem je car Franjo Josip I. povjeravao vođenje nekih svojih poslova. Za kratko vrijeme otkrilo se, međutim, da je se „dr.“ lažno predstavlja. Sam je sebe proglasio doktorom pravnih znanosti, a zapravo je bio – brico. Osramoćen, ponižen i ismijan, lažni je je „doktor“ Lokrum dao u naslijeđe svom nećaku. Ovaj pak nije imao ni toliko desreće da dođe do Lokruma. Kada je isplovio iz Dubrovnika prema otoku, čamac mu se prevrnuo, a on se – utopio.
Smrt strijeljanjem petog vlasnika, meksičkog cara Maximiliana i samoubojstvo njegove poludjele udovice Charlotte
Potom je otok kupio brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maximilian i to za sebe i svoju lijepu suprugu Charlotte s kojom je živio u velikoj ljubavi. Lokrum – mir, idila, raj. Ali ne zadugo. Prva najava zla koje će ih snaći bila je u Trstenom, u današnjem Arboretumu. Na deblu jednog prelijepog razgranatog hrasta Maximilian je urezao srce i u njemu inicijale svoje i Charlottine. Par dana potom u jedno ljetno popodne udarilo je žestoko nevrijeme. Hrast je uništen, srce na kori je ostalo, ali inicijali su nestali. Potom će upravo s Lokruma Maximilian zaploviti u daleki Meksiko, gdje su ga proglasili za cara. Nakon samo tri godine carevanja tamo su ga uhapsili, mučili, osudili na smrt i streljali. Ožalošćena Charlotte se vratila na Lokrum, jedva je preživjela brodolom, a na kraju je već ostarjela i pomračena uma u Maximilianovom dvorcu Miramare kraj Trsta počinila samoubojstvo.
Šesti vlasnik Lokruma bavarski kralj Ludwig II. proglašen ludim, zbačen s prijestolja pa se utopio
Sljedeća žrtva lokrumskog prokletstva bio je šesti vlasnik Lokruma, bavarski kralj Otto Friedrich Wilhelm (poznatiji kao Ludwig II.), inače ljubavnik carice Sisi – Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, a zapravo zaručnik Elizabetine sestre.
Nakon ljetovanja na Lokrumu saznao je da ga je bavarski ministarski savjet proglasio ludim i zbacio ga s prijestolja. Našli su ga mrtva u jezeru kraj njegova imanja. Još jedno samoubojstvo vlasnika Lokruma.
Sedmi vlasnik Lokruma princ Rudolf u Mayerlingu ubio svoju mladu ljubavnicu pa sebe
Novi vlasnik Lokruma postao je princ Rudolf, sin austrijskog cara Josipa Franje I. i carice Elizabete Bavarske poznatije kao Sisi. Kad je prvi puta ştupio na Lokrum da bi ovdje proveo svoj medeni mjesec sa belgijskom princezom Stephanie – “zemlja zatresla a more uznemirilo”. Tako svjedoče dubrovački ljetopisci. Također kažu da se ljubavna sreća mladog para plave krvi ubrzo pretvorila u totalnu nesreću.
Rudolf postaje teški alkoholičar, ovisnik o morfiju i seksu, nije ga zanimalo da li se radi o plemkinjama ili prostitukama. Ubrzo je zarazio sifilisom svoju čednu suprugu princeza Stephanie, koja mu zbog toga poslije kćerkice nije mogla više roditi muškog nasljednika. Sve je završilo 1889. poznatom ljubavnom tragedijom u dvorcu Mayerling. Rudolf (31) i njegova ljubavnica 17-godišnja barunica Maria von Vetsera skončali su svoje živote zajedničkim samoubojstvom na krevetu posutom ružama jer im Bečki dvor nije dozvolio vjenčanje. Princ Rudolf je pištoljem ubio barunicu Mariju, a potom i sebe. Suvremeni forenzičari dokazuju kako na Marijinoj lubanji nema tragova metka, ali da je preminula od više udaraca u glavu. A Rudolf? Na tijelu su mu također našli tragove nasilja i čak šest prostrijelnih rana puščanih zrna. Film je film, romantika je romantika a ovo je čista crna kronika i lokrumsko prokletstvo.
Osmi vlasnik Lokruma prijestolonasljednik Franjo Ferdinad ubijen u Sarajevu
I napokon, dolazi godina 1914. Habsburški prijestolonaljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija spremaju se provesti ugodno ljeto na Lokrumu. Ali su se ipak najprije uputili u obilazak svoje anektirane Bosne. U Sarajevu ih je dočekao atentator – Gavrilo Princip … I tako je ubojstvom habsburškog prijestolonaljednika Franje Ferdinanda, osmog vlasnika Lokruma počeo Prvi svjetski rat koji će srušiti tri stoljetna carstva – austrougarsko, rusko i tursko.
Deveti vlasnik Kraljevina Jugoslavija – nestaje
Posljednja vlasnica Lokruma bila je habsburška kneginja Windisch Gratz. Nakon raspada habsburškog carstva u I. svjetskom ratu, ona je 1919. godine Lokrum prodala Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca (Jugoslaviji) za 11 milijuna tadašnjih dinara. Ali, prokletstva time nije prestaju. Na Lokrumu je 1930-tih godina nestala jedna cijela obitelj, propala je i Kraljevina Jugoslavija koja je bila vlasnik Lokruma, a poslije II. svjetskog rata Lokrum postaje društveno vlasništvo. Legenda se nastavlja svjedočanstvima da se na Lokrumu i danas ukazuju duhovi, a navodno je 2007. na ostacima benediktinskoga samostana jedan takav duh snimljen mobitelom.
Lokrumsko prokletstvo i dalje traje
Danas je otok Javna ustanova rezervat Lokrum, dakle u javnom je vlasništvu i posebni je rezervat šumske vegetacije. Lokrum je pitomo turističko izletište na kojem posjetitelji slobodno i bez fatalnih posljedica uživaju u znamenitostima, legendama, prirodi, kupanjui brojnim edukacijama koje se ovdje provode. U zgradi bivšeg samostana je replika prijestolja iz serije „Game of Trones“ čiji su brojni kadrovi snimani upravo ovdje. Turisti na prijestolje rado sjednu i slikaju se za uspomenu.
Traje li prokletstvo Lokruma i dalje? Po svemu se čini da je odgovor – DA! Naime, iz Javne ustanove rezervat Lokrum kažu da svake godine dobivaju po nekoliko pošiljki s kamenčićima, paunovim perima i raznim suvenirima koje su turisti uzeli za uspomenu s Lokruma pa ih onda poštom, u strahu od prokletstva, vraćaju. Kao ovi britanski turisti koji su prošle godine vratili pužića nakon što ih je poslije odlaska s Lokruma s tim plijenom dobro zatresao potres.
