Svanulo je lijepo mirno sunčano jutro, u tihoj smo i skrovitoj uvali na sidru. Poslije zdravoga sna uživamo u brodskom kokpitu u tišini i miomirisima mediterana, svježini jutra i bistrini mora. I u uz jutarnju kavicu neobavezno raspredamo. Što ćemo danas raditi? Ništa. Kupati se, sunčati, čitati, plivati, roniti u ovom prelijepom čistom plavetnilu … A za ručak?
E, tu smo. Stekli su se uvjeti za jednu dobru prigodnu juhicu. I za još jedno jelo koje se savršeno uklapa u dan i ambijent. No, krenimo redom. Nakon laganog doručka, u najljepše doba dana za kupanje, plivanje i ronjenje, prije nego što upeče zvizdan, neka cijela posada krene u nabavku materijala za savršeni – ručak a la uvala.
Dakle peraje na noge, maske i disalice na glavu – i u potragu uz stjenoviti dio obale za šupljikavim kamenom, ne većim od osrednje glavice zelja. Kad svako donese svoj «ulov» pristupa se izboru. Odmah eliminiramo one s prstacima i nedoraslim pidoćima (dagnjama).
Pobjeđuje onaj kamen koji najviše obećava s mikro tajnama u svojim šupljinama. Ostale kamenonosce pošaljemo da vrate kamenje gdje su ga našli. I usput donesu kojega ogrca i račića samca. Budući da je kamen ipak glavni sastojak ovog jela, mirno ćemo ga nazvati:
Juha od kamena
Kamen ne čistimo (ispran je dok smo ga kroz more nosili na brod), već ga cijelog stavimo u dovoljno veliku posudu za kuhanje juhe. Ostalo – znate: mrkva, peršun, celer, ako ga ima, jedan paradajz, može i jedna mala svježa paprika i jedna mali luk, malo soli. Kuha se dok se ne skuha povrće. Kamen se izvadi i vrati u more gdje će se ubrzo naseliti novi stanovnici. Juha se procijedi talog se baci, ukuha se riža i vrati se povrće.
No da se sada vratimo na početak pothvata Ručak a la uvala. Dok se kuhar(ica) bavi juhom i kamenom, ostatak posade kreće u novi «lov». Traži se što više najljepših i najčišćih primjeraka priljepaka. To su one plosnate nazubljene školjkice, čvrsto priljubljene na plosnati dio kamena i nema djelića morske obale gdje ih nema. Pribor za njihovo oslobađanje je: jači nožić, kantica, cjedilo, može i mrežasta vrećica i – strpljenje Kad se opet skupimo s ulovom, spremni smo za drugi specijalitet dana:
Rižoto od priljepaka
Treba nam:
- 10 šaka priljepaka
- 40 dg riže (1/2 litre)
- 1 glavica luka
- 3 češnja češnjaka
- 1 šaka sjeckanog peršinova lista
- 1 dl maslinovog ulja
- 1 dl bijelog vina
- žlica soli
- papar
U litri vode kratko kuhamo priljepke da se odvoje. Procijedimo, vodu sačuvamo. Onima koji nisu ispali, žlicom ili nožem pomognemo da se odvoje. Meso stavimo na stranu. U dovoljno velikoj posudi (kuhanjem – riže bude triput više) na maslinovom ulju dinstamo na kockice narezani luk. Kad postane staklast, dodamo sjeckani češnjak i peršin, ostavimo da puste miris. Na to stavimo rižu i uz miješanje kratko je prodinstamo. U vodu u kojoj su se kuhali priljepci, vratimo meso, ubacimo sol i papar, pomiješamo i uz povremeno miješanje pomalo dodajemo riži. Kad ponestane tog toča dolijemo mješavinu 4 dl vode i 1 dl vina. Pustimo da zakipi, smanjimo plamen i kad miješanjem ustanovimo da bi se riža mogla primiti, posudu dobro poklopimo, ugasimo vatru i ostavimo da riža poklopljena upije preostalu tekućinu.
Salata po izboru: zelene vjerojatno nema, dakle miješana – paradajz, paprika, krastavci, luk … Može i od zelja, ako smo ga kupili i oštri nož ponijeli.
I jasno da vas nakon kuhanja i objeda čeka pranje posuđa. Patent za pustu uvalu je ostaviti suđe u plićaku pa da se preko noći mali stanovnici mora pobrinu za ostatke hrane. Ali pravilo je: oprati u morskoj vodi, isplahnuti u slatkoj, a otpatke staviti u vreću za smeće i odložiti u prvi kontejner na obali. Ugodna plovidba i dobar tek.
